Legendarni kapiten Željezničara Zajko Zeba u razgovoru za tportal prisjetio se detalja iz karijere, od ratnog djetinjstva u Novom Sarajevu do najvećih utakmica i neobičnih epizoda koje su ga pratile.
Govoreći o odrastanju tokom rata, kaže da su tada bili djeca koja nisu u potpunosti razumjela šta se dešava, ali su živjeli s opasnostima koje su bile svuda oko njih, “na svakom koraku ‘pazi, snajper’, ali igraš nogomet, što da radiš?”. Prisjeća se kako su igrali ispred zgrade kad god bi imali koliko-toliko zaklona, a sirene i roditeljski povici često su prekidali igru.
O rivalstvu Želje i Sarajeva govori kroz uspomenu na prvi “derbi” koji je doživio kao tinejdžer na malonogometnom turniru u Skenderiji, pred punom dvoranom, gdje su ga stariji u penal-seriji poslali da šutira, a on pogodio i reagovao navijački, “zabio je ja pod gredu… bio sam navijač”.
Za godine u Zrinjskom kaže da su mu ostale u posebnom sjećanju zbog atmosfere i odnosa u ekipi, ističući da “niko nije gledao tko je koje nacionalnosti” i da mu nikad niko nije pravio problem zbog vjere, te da se tada druženje poslije treninga i utakmica podrazumijevalo, što mu danas, kako kaže, nedostaje u fudbalu.
Dotakao se i velikih imena. Za Luku Modrića kaže da se vidjelo da zna, ali da niko nije mogao predvidjeti šta će napraviti u karijeri. A dio o Edinu Džeki posebno je naglasio, prisjećajući se zajedničkih dana u Želji i činjenice da su iz istog kraja: “Vidjelo se da on ima sve… Džeko je iz mog kvarta, a mlađi je od mene.” Zeba dodaje i poređenje iz tog vremena, “eto, ja sam u to vrijeme bio veća zvijezda nego on… a pogledajte gdje je sad”, uz napomenu da je Džeko, po njegovim riječima, “ostao sasvim normalan momak”.
Govoreći o ligi u BiH, opisuje je kao izuzetno tvrdu i zahtjevnu, uz zaključak da je to iskustvo kalilo mlade igrače. Sezonu u Mariboru pamti kao veliki iskorak, navodeći kako je sve djelovalo profesionalnije nego što je dotad doživio, a prisjetio se i evropskih utakmica, uključujući izbacivanje Villarreala.
Najbolniji trenutak karijere veže za završnicu sezone nakon povratka u Željezničar, kada su izgubili derbi i ostali bez titule, što opisuje kao poraz koji mu je najteže pao.
Na kraju je ispričao i “ludu priču” kada je na malonogometnom turniru završio u dresu Sarajeva, iako, kako kaže, nije ni znao za koga igra dok nije ušao u svlačionicu. Posebno je opisao poziv koji je dobio i zašto je pristao, “zvoni mobitel i po glasu sam odmah znao ko je… ‘Ne do bog da ti zatrebam nekad u životu…’”, pa zaključuje: “Ništa on meni naredio nije, ali što ti kaže, tako mora biti.”