Evropska domaćinstva ove bi zime mogla plaćati znatno veće račune za plin i električnu energiju ukoliko visoke veleprodajne cijene potraju dovoljno dugo da se njihov rast prenese na krajnje potrošače, piše Euronews.
Referentna veleprodajna cijena plina u Evropi, nizozemski TTF, u utorak je premašila 66 eura po megavatsatu (MWh), dok je početkom godine iznosila oko 29 eura.
Rast cijena povezuje se sa strahom od poremećaja u snabdijevanju preko Hormuškog tjesnaca tokom zime, ali i s neuobičajeno niskim zalihama plina u Evropskoj uniji pred početak sezone grijanja.
Prema podacima udruženja Gas Infrastructure Europe, skladišta plina u EU-u 24. augusta bila su popunjena 62,99 posto. To je znatno manje od petogodišnjeg prosjeka od oko 79 posto.
Stručnjaci upozoravaju da su zalihe neuobičajeno niske za ovaj dio godine, a slična situacija posljednji put zabilježena je 2021. godine, neposredno prije velike evropske plinske krize.
Među velikim evropskim tržištima posebno se izdvajaju Njemačka, čija su skladišta popunjena oko 51 posto, te Nizozemska sa svega 44,3 posto.
Iako je potrošnja plina u Evropskoj uniji danas između 15 i 20 posto niža nego 2021. godine, slabije popunjena skladišta povećavaju potrebu za uvozom ukapljenog prirodnog plina (LNG).
Time Evropa ulazi u direktnu konkurenciju s velikim azijskim kupcima za raspoložive pošiljke.
Dodatnu neizvjesnost stvara situacija u Hormuškom tjesnacu, kroz koji prolazi gotovo petina svjetske trgovine LNG-om. Svako ozbiljnije ograničavanje prolaza moglo bi smanjiti ponudu i dodatno podići cijene na evropskom tržištu.
Analitičarke Goldman Sachsa procjenjuju da bi cijena plina na TTF-u u decembru mogla premašiti 100 eura po MWh ukoliko normalizacija izvoza s Bliskog istoka bude tek postepena i potraje do 2027. godine.
Takva cijena bila bi dvostruko viša od njihove ranije osnovne prognoze od oko 50 eura po MWh.
Oxford Economics upozorava da bi Evropska unija, u slučaju dodatnog pogoršanja snabdijevanja, mogla biti prisiljena razmotriti i ublažavanje pojedinih ograničenja na uvoz ruskog plina.
Rast veleprodajnih cijena ne mora se odmah odraziti na račune domaćinstava. Međutim, ukoliko se visoke cijene zadrže duže vrijeme, postepeno će se ugrađivati u nove i obnovljene ugovore za plin i električnu energiju.
Najbrže bi poskupljenje mogla osjetiti domaćinstva koja imaju ugovore s promjenjivim tarifama.
Prema procjenama Oxford Economicsa, u prosjeku je potrebno oko šest mjeseci da se promjene veleprodajnih cijena u potpunosti prenesu na potrošačke cijene, iako postoje velike razlike među državama.
U Njemačkoj i Austriji, gdje su česti ugovori s fiksnim cijenama na 12 ili 24 mjeseca, prijenos može trajati gotovo godinu. U Francuskoj, Italiji i Španiji cijene mogu reagovati za svega nekoliko mjeseci, dok je u Nizozemskoj prijenos gotovo trenutan.
Oxford Economics posebno izdvaja Italiju kao jednu od najranjivijih velikih evropskih ekonomija u slučaju novog plinskog šoka.
Razlog je kombinacija velike zavisnosti od plina i relativno brzog prenosa veleprodajnih cijena na račune domaćinstava.
Veliku ulogu imat će i vremenske prilike tokom predstojeće zime. Duži period niskih temperatura povećao bi potražnju za plinom, dodatno smanjio zalihe i stvorio novi pritisak na cijene.
Oxford Economics je ranije procijenio da bi potrošačke cijene energije u eurozoni u četvrtom kvartalu mogle biti i do 15 posto više nego u istom periodu prošle godine.
