Izet Nanić, legendarni komandant 505. viteške bužimske brigade Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, poginuo je na današnji dan, 5. augusta 1995. godine.
Prošla je 31 godina od pogibije komandanta čije ime i danas predstavlja simbol hrabrosti, odlučnosti i otpora u odbrani Bosne i Hercegovine. Nanić je poginuo u završnim borbama na području Ćorkovače, samo nekoliko mjeseci prije okončanja rata.
Rođen je 4. oktobra 1965. godine u Bužimu, kao drugo od sedmero djece Rasime i Ibrahima Nanića. Završio je vojno obrazovanje, a početkom rata stavio se na raspolaganje odbrani rodnog kraja i Bosne i Hercegovine.
Kao komandant bužimske brigade, Izet Nanić je sa svojim saborcima učestvovao u nekim od najtežih borbi na području Bosanske krajine. Pod njegovim vodstvom 505. viteška brigada postala je jedna od najpoznatijih jedinica Armije RBiH, prepoznatljiva po disciplini, pokretljivosti i snažnom otporu koji je pružala znatno bolje opremljenom neprijatelju.
Među borcima je uživao veliko povjerenje jer je borbene zadatke izvršavao zajedno s njima, često se nalazeći na prvim linijama. Njegovo vojno znanje, odnos prema saborcima i privrženost domovini učinili su ga jednom od najvažnijih ličnosti odbrane tadašnjeg bihaćkog okruga.
Za ratne zasluge odlikovan je „Zlatnim ljiljanom“ 1994. godine. Nakon smrti dodijeljen mu je Orden heroja oslobodilačkog rata, najviše ratno priznanje Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Posebno mjesto u kolektivnom sjećanju zauzima posljednji zapis iz njegovog ratnog dnevnika. Noć prije pogibije pisao je o predstojećoj pobjedi, narodu i Bosni i Hercegovini, svjestan težine operacije koja je bila pred njegovim borcima. Nekoliko sati kasnije poginuo je tokom napredovanja jedinica prema položajima koji su vodili ka povezivanju sa snagama iz Republike Hrvatske.
Izet Nanić ostao je trajno vezan za Bužim, Krajinu i 505. vitešku brigadu. Njegovo ime nose ulice, škole, manifestacije i memorijalni događaji, dok se kod njegovog turbeta svake godine okupljaju porodica, saborci i građani kako bi odali počast njemu i poginulim pripadnicima brigade.
Tri decenije nakon završetka rata, priča o komandantu Naniću prenosi se novim generacijama kao priča o čovjeku koji je svoju sudbinu vezao za sudbinu naroda i države. Sjećanje na Izeta Nanića istovremeno je sjećanje na sve borce koji su živote položili u odbrani Bosne i Hercegovine.
