Sezona godišnjih odmora uglavnom je završena, ali za dio radnika u Bosni i Hercegovini pitanje godišnjeg odmora nije završeno s povratkom na posao. Dok jedni koriste zakonom zagarantovani odmor, drugi se suočavaju sa skraćivanjem odmora, uračunavanjem dana koji ne bi trebali biti uračunati ili ponudama da neiskorištene dane „zamijene“ za novac.
Na ovaj problem upozorio je Savez sindikata Republike Srpske, iz kojeg navode da im se radnici obraćaju zbog različitih manipulacija godišnjim odmorom.
Predsjednik Saveza sindikata RS Goran Stanković kazao je za Srpskainfo da pojedini poslodavci radnicima obećavaju novčanu naknadu ako ne iskoriste godišnji odmor, iako takav dogovor nije slobodna zamjena za zakonsko pravo na odmor.
Problem, međutim, nije ograničen samo na entitet RS. Propisi u Federaciji BiH i Brčko distriktu također štite pravo zaposlenih na godišnji odmor, a osnovno pravilo je vrlo slično – radnik se godišnjeg odmora ne može jednostavno odreći u zamjenu za novac
U Federaciji BiH najmanje 20 radnih dana
Za zaposlene u Federaciji BiH Zakon o radu propisuje da radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana. Zakonski maksimum je 30 radnih dana, s tim da godišnji odmor izuzetno može trajati i duže ako je to uređeno kolektivnim ugovorom, zavisno od prirode i uslova rada. Maloljetni radnici imaju pravo na najmanje 24 radna dana.
To znači da se zakonskih 20 dana odnosi na radne, a ne kalendarske dane.
Prilikom utvrđivanja trajanja odmora polazi se od rasporeda radnog vremena utvrđenog kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. U godišnji odmor ne uračunavaju se praznici tokom kojih se ne radi, privremena spriječenost za rad niti druga odsustva koja se radniku priznaju u staž osiguranja.
Zbog toga tvrdnja da se subota i nedjelja uvijek moraju računati u godišnji odmor nije tačna. Ključno je koji su dani prema rasporedu konkretnog radnika njegovi radni dani. Kod klasične petodnevne radne sedmice, dvije sedmice odsustva u pravilu znače deset iskorištenih radnih dana godišnjeg odmora, a ne 14.
Zakon FBiH predviđa i mogućnost korištenja godišnjeg odmora u dijelovima. Ako ga radnik tako koristi, prvi dio mora trajati najmanje 12 radnih dana neprekidno tokom kalendarske godine, dok se drugi dio može iskoristiti najkasnije do 30. juna naredne godine. Radnik ima i pravo jedan dan godišnjeg odmora koristiti kada želi, uz obavezu da poslodavca o tome obavijesti najmanje tri dana ranije.
Poslodavac utvrđuje plan korištenja odmora, vodeći računa o potrebama posla i opravdanim razlozima radnika, a zaposlenog mora pisanom odlukom obavijestiti o trajanju i terminu odmora najmanje sedam dana prije njegovog korištenja. Za vrijeme godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini plaće koju bi ostvario da je radio.
Može li poslodavac platiti radniku da ne ide na godišnji?
U Federaciji BiH odgovor je, u pravilu, ne.
Zakon izričito propisuje da se radnik ne može odreći prava na godišnji odmor, da mu poslodavac to pravo ne može uskratiti niti mu umjesto korištenja odmora jednostavno isplatiti novac.
Postoji važan izuzetak kada prestaje ugovor o radu. Ako radnik tada nije iskoristio cijeli godišnji odmor ili njegov dio krivicom poslodavca, poslodavac mu je dužan isplatiti odgovarajuću naknadu u iznosu koji bi radnik primio da je taj odmor koristio.
Dakle, model prema kojem bi poslodavac rekao zaposleniku da radi cijelo ljeto, odrekne se svojih 20 dana, a zauzvrat dobije dodatni novac nije zakonita zamjena za korištenje godišnjeg odmora.
Slična pravila postoje i u drugim dijelovima BiH.
Zakon o radu Republike Srpske propisuje najmanje četiri radne sedmice, odnosno najmanje 20 radnih dana godišnjeg odmora, dok radnici na poslovima sa posebnim uslovima rada imaju pravo na najmanje 30 radnih dana. Zakon također propisuje da se radnik prava na godišnji odmor ne može odreći niti mu ono može biti uskraćeno.
Upravo iz Saveza sindikata RS upozoravaju da se u praksi dešava da zaposleni koriste svega dvije sedmice odmora, a da im pojedini poslodavci pokušavaju obračunati i neradne dane, čime stvarni broj iskorištenih radnih dana može biti znatno manji od zakonskog minimuma.
Slična zaštita radnika i u Brčko distriktu
I Zakon o radu Brčko distrikta BiH propisuje najmanje 20 radnih dana plaćenog godišnjeg odmora u kalendarskoj godini. Za određene poslove sa štetnim uticajima predviđeno je najmanje 30, a najviše 35 radnih dana, dok maloljetni radnici imaju najmanje 24 dana odmora.
Posebno je jasno uređeno da se radnik ne može odreći godišnjeg odmora, da mu se pravo ne može uskratiti niti se, kao opće pravilo, može izvršiti isplata umjesto korištenja odmora.
Kod prestanka radnog odnosa postoje posebna pravila. Ako radnik u cijelosti ili djelimično ne iskoristi pripadajući godišnji odmor, zakon predviđa naknadu štete pod propisanim uslovima, a predviđena je i mogućnost pisanog sporazuma radnika i poslodavca o isplati naknade za neiskorišteni godišnji odmor.
Iako Bosna i Hercegovina nema jedinstven zakon o radu koji za sve zaposlene na njenoj teritoriji na identičan način uređuje ovo pitanje, zajednički princip propisa u FBiH, entitetu RS i Brčko distriktu jeste snažna zaštita prava radnika na stvarni godišnji odmor, uz najmanje 20 radnih dana za većinu zaposlenih.
Zato radnici kojima poslodavac nudi da se odreknu odmora za dodatnu isplatu, uskraćuje zakonski minimum ili nepravilno obračunava dane godišnjeg odmora trebaju provjeriti svoja prava iz zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i ugovora o radu, a u slučaju kršenja prava mogu se obratiti nadležnoj inspekciji rada ili sindikatu./Tuzlainfo.ba/
