Federaciji Bosne i Hercegovine nedostaje oko 200.000 radnika za dugoročnu stabilnost penzionog sistema, dok privredi za očuvanje postojećih radnih procesa trenutno nedostaje oko 40.000 radnika, poručio je inicijator ideje o reindustrijalizaciji FBiH i član Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH Adnan Smailbegović.
On upozorava da nedostatak radne snage više nije samo problem privrede, nego pitanje funkcionisanja kompletnog društvenog sistema, uključujući penzioni i zdravstveni sektor.
“Ako nemamo dovoljno zaposlenih ljudi, dugoročno neće imati ko puniti penzione fondove, finansirati zdravstveni sistem i nositi ekonomski razvoj zemlje. O ovome moramo govoriti otvoreno i bez uljepšavanja stvarnosti”, poručio je Smailbegović.
Prema dostupnim podacima, Federacija BiH ima jedan od najnepovoljnijih odnosa između broja zaposlenih i penzionera u Evropi. Na jednog penzionera dolazi oko 1,15 zaposlenih radnika, dok je evropski prosjek oko 1,7. Pojedine evropske ekonomije imaju i više od tri radnika na jednog penzionera.
Podaci pokazuju da se ovaj odnos iz godine u godinu pogoršava. U 2023. godini u Federaciji BiH bilo je 444.666 penzionera i 541.261 zaposlenih, što je značilo 1,22 zaposlena na jednog penzionera. U 2025. godini broj penzionera porastao je na 465.392, dok je broj zaposlenih iznosio 547.390, što omjer spušta na 1,17 zaposlenih po jednom penzioneru.
“To nije statistički problem, nego pitanje održivosti sistema. Ako želimo dostići evropski prosjek i dugoročno stabilizovati penzioni i ekonomski sistem, trebamo oko 200.000 radnika više nego što ih imamo danas”, izjavio je Smailbegović.
Posebno upozorava na odlazak radno sposobnog stanovništva, prije svega mladih ljudi, koji Bosnu i Hercegovinu napuštaju ne samo zbog plata, nego i zbog osjećaja nesigurnosti i nedostatka dugoročne perspektive.
“Ljudi ne odlaze samo zbog plaća. Odlaze jer ne vide sigurnost, stabilnost i mogućnost da ovdje planiraju svoju budućnost”, istakao je Smailbegović.
Kao jedan od ključnih odgovora na postojeće probleme navodi reindustrijalizaciju, odnosno jačanje proizvodnih kapaciteta i dugoročno ulaganje u industrijsku osnovu zemlje. Prema njegovim riječima, industrija ne otvara samo direktna radna mjesta u fabrikama, nego pokreće i niz povezanih djelatnosti, od transporta i logistike do energetike i uslužnog sektora.
“Reindustrijalizacija nije pitanje jedne industrije ili jednog sektora. Jedna fabrika ne otvara samo radna mjesta unutar svojih pogona, nego pokreće kompletnu lokalnu ekonomiju”, rekao je Smailbegović.
Među prioritetnim mjerama ističu se privlačenje stranih investicija, podsticanje domaćih kompanija da ulažu i šire proizvodnju, smanjenje opterećenja na rad, povećanje produktivnosti, ulaganje u tehnologiju, digitalizaciju i modernizaciju, kao i ozbiljne reforme obrazovnog sistema.
Jedan od prijedloga je i sistemska radnička stanogradnja, koja bi, prema Smailbegovićevim riječima, trebala biti dio razvojne i industrijske politike, a ne socijalna mjera.
“Stanovi za radnike nisu socijalna mjera, nego ozbiljna razvojna i industrijska politika. Danas mnogi mladi, i kada rade, nemaju realnu mogućnost da kupe stan. To direktno utiče na odluku da napuste zemlju”, kazao je Smailbegović.
Cilj takvog modela bio bi omogućiti radnicima da po povoljnijim uslovima riješe stambeno pitanje i dugoročno ostanu u Bosni i Hercegovini. Smailbegović navodi da bi radnik trebao imati mogućnost da za najviše 100.000 KM kupi pristojan stan, koji bi otplaćivao 15 do 20 godina uz mjesečnu ratu od oko 600 KM.
Govoreći o angažovanju strane radne snage, Smailbegović ističe da će ona u određenom periodu biti potrebna zbog nedostatka domaćih radnika, ali da ne može biti trajna zamjena za domaću radnu snagu.
“Strani radnici nisu i ne mogu biti zamjena za domaću radnu snagu. Oni mogu pomoći da sistem funkcioniše danas, ali samo domaća radna snaga, koja ostaje i razvija se ovdje, može osigurati dugoročnu stabilnost ekonomije i društva”, kazao je.
Poručuje da Bosna i Hercegovina više nema prostora za odgađanje ozbiljnih ekonomskih reformi i strateških odluka. Dodaje da su određene inicijative već upućene nadležnim ministarstvima, te da se očekuje nastavak konsultacija, ali i razmatranje ovih pitanja na jednoj od narednih sjednica Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH.
“Danas odlučujemo kakvu ćemo zemlju imati za dvadeset godina. Ako želimo stabilnu ekonomiju, veće plaće i manje odlazaka ljudi, onda moramo ozbiljno razgovarati o proizvodnji, produktivnosti i reindustrijalizaciji”, zaključio je Smailbegović.