Evropska unija šalje jasnu poruku. Sloboda kretanja ne može postojati bez vladavine prava. Novi mehanizam koji su dogovorili Evropsko vijeće i Evropski parlament omogućit će jednostavniju suspenziju bezviznog režima, a među zemljama koje se mogu naći na udaru je i Bosna i Hercegovina.
Na papiru, ova odluka ne znači automatsko uvođenje sankcija. U praksi, međutim, šalje jasan signal državama koje godinama ignorišu presude međunarodnih sudova. Za BiH, to konkretno znači – neprovođenje odluka Evropskog suda za ljudska prava više nije samo unutrašnji problem, već potencijalna prijetnja temeljnim slobodama njenih građana.
Najpoznatiji primjer je slučaj “Sejdić-Finci”, u kojem je još 2009. godine potvrđeno da građani koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda ne mogu biti birani za Predsjedništvo ili Dom naroda. Presuda je pravosnažna, ali neprovedena. Isti status imaju i odluke u predmetima “Zornić” i “Kovačević”, što BiH sada svrstava među zemlje koje krše međunarodne obaveze.
A cijenu tog kršenja ne snose institucije, niti političke elite koje godinama vuku ručnu u svim reformskim procesima. Snose je građani, koji se mogu suočiti s mogućnošću da ponovo, poput 2009. godine, za put u zemlje EU čekaju u redovima ispred ambasada i plaćaju vize koje su godinama bili oslobođeni.
U sjeni političkog zastoja i institucionalne neodgovornosti, postavlja se pitanje – ima li još snage da se zaustavi scenarij u kojem se najvidljiviji simbol evropskih integracija, bezvizni režim, ukida baš onima koji su mu se najviše nadali?
Evropska unija je novi pravni okvir definisala – države koje ne poštuju Povelju UN-a, krše ljudska prava ili presude međunarodnih sudova mogu ostati bez bezviznog režima. U kontekstu BiH, to više nije hipotetička prijetnja, već sve realniji rizik.
Jer, kada pravo na kandidaturu nije jednako za sve, pravo na slobodu kretanja lako može postati privilegija koju sistem, bez ikakvih posljedica, ukida svima.
