Drugi je dan predizborne kampanje za Opće izbore u Bosni i Hercegovini, koji će biti održani 4. oktobra 2026. godine, a internet prostor već je preplavljen oglasima političkih stranaka i kandidata koji od građana traže povjerenje.
Već na samom početku kampanje evidentno je da se značajna sredstva ulažu u digitalno oglašavanje putem Googleovih i Metinih platformi. Fotografije kandidata, videosnimci, slogani i političke poruke pojavljuju se na Facebooku i Instagramu, ali i unutar reklamnih pozicija na domaćim informativnim portalima.
I upravo tu dolazimo do jednog apsurda o kojem se u izbornim kampanjama gotovo i ne govori.
Politička stranka ili kandidat, putem domaćih posrednika uplati novac velikoj globalnoj tehnološkoj kompaniji kako bi njihov oglas, između ostalog, bio prikazan građanima Bosne i Hercegovine na – bosanskohercegovačkom portalu. Portal ustupa svoj reklamni prostor Googleovom oglasnom sistemu, ali od iznosa koji je politički subjekt izdvojio za kampanju dobija tek dio, prihoda koji se mjeri jednosifrenim procentima.
Drugim riječima, domaći medij ima publiku koju političar želi, svakodnevno je godinama okuplja, ulaže u novinare, tehniku, servere, fotografije, videosadržaje i društvene mreže, a kada dođu izbori, političar toj istoj publici često odlučuje pristupiti preko posrednika – globalne tehnološke kompanije.
Lokalni mediji imaju upravo onu publiku koju političari traže
Za primjer uzimamo sebe, Tuzlainfo.ba. Sadržaje našeg portala distribuiramo i putem tri Facebook stranice koje zajedno imaju više od 270.000 pratilaca. Sam Tuzlainfo.ba dnevno bilježi najmanje oko 15.000 jedinstvenih posjeta, dok taj broj nerijetko premašuje 50.000.
I naravno nismo jedini i nismo najčitaniji.
U Tuzlanskom kantonu postoji značajan broj portala koji su tokom godina izgradili ozbiljnu lokalnu publiku. To su ljudi koji ih svakodnevno otvaraju jer žele znati šta se dogodilo u njihovom gradu, kakva je situacija u saobraćaju, šta rade lokalne institucije, gdje nema vode, šta se događa u školama, zdravstvu, sportu, privredi ili politici.
To je, istovremeno, upravo ona publika do koje političke stranke i kandidati žele doći tokom predizborne kampanje.
Ipak, umjesto da značajniji dio budžeta za oglašavanje usmjere direktno prema medijima koji su tu publiku godinama stvarali, nerijetko se bira drugačiji put – novac se uplaćuje velikim međunarodnim digitalnim platformama da bi preko njihovih algoritama oglas ponovo stigao do istih građana.
Četiri godine trebaju medije, a mjesec kampanje algoritme
Problem nije samo ekonomski.
Domaći i posebno lokalni mediji političkim subjektima potrebni su tokom cijelog četverogodišnjeg mandata.
Na njihove adrese svakodnevno stižu saopćenja političkih stranaka, zastupnika, ministara, gradonačelnika, vijećnika i drugih zvaničnika. Od medija se očekuje da objave njihove aktivnosti, izjave, inicijative, projekte, reakcije i sve ono što političari smatraju važnim za predstavljanje javnosti.
Medijske redakcije takve sadržaje obrađuju, provjeravaju, uređuju i distribuiraju svojoj publici i tako četiri godine.
A onda dođe mjesec u kojem je političarima upravo ta publika najpotrebnija i značajan dio novca namijenjenog oglašavanju završi kod globalnih tehnoloških kompanija.
Tu se sasvim legitimno može postaviti pitanje: Ako su domaći mediji dovoljno dobri da četiri godine besplatno prenose vaš rad, zašto nisu dovoljno dobri da u mjesecu kampanje kod njih zakupite oglasni prostor?
Novac iz BiH odlazi van BiH
Posebnu dimenziju cijeloj priči daje porijeklo novca kojim se finansiraju političke aktivnosti.
Teško je vjerovati da političke stranke i njihovi marketinški timovi nisu svjesni kome plaćaju digitalne kampanje. Značajan dio novca koji se iz Bosne i Hercegovine usmjerava prema velikim međunarodnim platformama odlazi kompanijama čija su sjedišta i poslovne strukture izvan naše zemlje.
Istovremeno, veliki broj političara koji se oglašava tim kanalima prima plaću iz javnih budžeta Bosne i Hercegovine, Federacije BiH, kantona, gradova i općina.
Naravno, Google i Meta nude tehnološke mogućnosti koje lokalni mediji pojedinačno ne mogu ponuditi. Njihovi sistemi omogućavaju automatizirano plasiranje oglasa, veliku distribuciju, mjerenje rezultata i različite mogućnosti optimizacije kampanja. Bilo bi neozbiljno ignorisati te prednosti.
Ali pitanje nije treba li politička kampanja koristiti Google ili Facebook. Naravno da hoće.
Pitanje je zašto se istovremeno ne vodi više računa o tome da se dio novca uloži direktno u domaće medije koji proizvode sadržaj, zapošljavaju ljude, plaćaju poreze i doprinose u Bosni i Hercegovini i tokom cijelog mandata predstavljaju jednu od glavnih veza između političara i građana.
Kupovina oglasa na domaćem portalu nije pomoć mediju
Pri tome ne govorimo o tome da političke stranke trebaju „pomagati“ medijima.
Zakup reklamnog prostora je poslovni odnos. Političar dobija pristup publici koju želi, a medij naplaćuje prostor i doseg koji je godinama gradio.
Razlika je u tome što novac uložen u domaći medij najvećim dijelom ostaje u domaćoj ekonomiji. Od njega se finansiraju plaće novinara, fotografa, snimatelja i tehničkog osoblja, serveri, oprema, produkcija i svi drugi troškovi bez kojih nema ozbiljnog lokalnog novinarstva.
Zato bi političari koji tokom kampanje govore o jačanju domaće privrede, otvaranju radnih mjesta i zadržavanju novca u Bosni i Hercegovini mogli dio tih principa pokazati i na vlastitim računima za oglašavanje.
Nije naročito uvjerljivo govoriti o podršci domaćoj ekonomiji, a istovremeno gotovo kompletan digitalni budžet za dolazak do domaćih birača prepustiti stranim platformama.
Tuzlainfo.ba se ne smatra oštećenim
Na kraju, važno je naglasiti da Tuzlainfo.ba ovu temu ne otvara iz pozicije medija koji smatra da je u aktuelnoj kampanji ostao bez oglašivača.
Naprotiv.
Već na početku kampanje pet političkih stranak i značajan broj pojedinaca prepoznale su Tuzlainfo.ba kao medij na kojem žele direktno oglašavati svoje političke poruke. To smatramo potvrdom vrijednosti publike koju smo godinama gradili, ozbiljnosti sadržaja koji proizvodimo i uređivačke politike portala.
Upravo zato ovu temu i možemo otvoriti bez pozicije ličnog nezadovoljstva.
Problem je mnogo širi od jednog portala.
Riječ je o odnosu politike prema domaćim medijima koji su joj potrebni 365 dana u godini. Političari imaju potpuno pravo birati gdje će potrošiti novac namijenjen kampanji i koristiti sve prednosti globalnih digitalnih platformi.
Ali domaći mediji imaju jednako pravo pitati ih zašto se njihove redakcije, publika i infrastruktura podrazumijevaju tokom četiri godine mandata, dok se u trenutku kada treba platiti da bi se došlo do te iste publike mnogo lakše otvaraju računi Googlea i Mete.
Jer podrška domaćem ne pokazuje se samo u predizbornom sloganu. Pokazuje se i tamo gdje se troši novac. /N.Ć,/Tuzlainfo.ba/
