Radnik je napunio 65 godina ili sakupio 40 godina staža. Da li tog trenutka mora napustiti radno mjesto? Može li ostati zaposlen ako to želi i poslodavac pristane? I možda najvažnije pitanje pred posljednji radni dan – šta mu pripada od otpremnine, godišnjeg odmora i drugih neisplaćenih primanja?
Iako se odlazak u penziju često posmatra kao jednostavna administrativna procedura, Zakon o radu Federacije BiH i propisi o penzijskom i invalidskom osiguranju pokazuju da postoji nekoliko važnih razlika.
Kada radni odnos prestaje zbog godina i staža?
Član 94. Zakona o radu FBiH propisuje dva posebno važna slučaja.
Ugovor o radu prestaje kada radnik navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, ali i kada navrši 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života.
Međutim, uz obje odredbe zakon ostavlja važan dodatak – „ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore“.
To praktično znači da 65. rođendan ili 40 godina staža ne moraju nužno označiti i posljednji radni dan. Ako postoji saglasnost obje strane, radni odnos može biti nastavljen.
Dakle, radnik nema jednostrano pravo zahtijevati da ostane zaposlen, ali ni zakon ne nalaže da u svakoj situaciji mora otići čim dostigne navedenu granicu – moguć je drugačiji dogovor s poslodavcem.
Uslovi za penziju i uslovi za prestanak rada nisu napisani potpuno isto
Tu se pojavljuje još jedna važna nijansa.
Zakon o PIO propisuje da pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina i najmanje 15 godina staža osiguranja, odnosno najmanje 20 godina penzijskog staža, ili kada ima 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života.
Zakon o radu, s druge strane, kod prestanka ugovora navodi 65 godina života i 15 godina staža osiguranja, odnosno 40 godina staža osiguranja.
Zbog toga nije dobro svaku situaciju u kojoj je neko ostvario mogućnost penzionisanja automatski poistovjetiti sa prestankom ugovora o radu. Posebno je potrebno voditi računa o prijevremenim i posebnim kategorijama penzionisanja, kao i razlici između staža osiguranja i penzijskog staža.
Možete li nastaviti raditi?
Možete – ako se o tome dogovorite s poslodavcem.
Upravo je mogućnost drugačijeg dogovora izričito ugrađena u član 94. Zakona o radu.
Postoji i druga situacija: osoba prvo ode u redovnu starosnu penziju, a zatim ponovo zasnuje radni odnos.
Nakon promjena pravnog okvira i odluke Ustavnog suda FBiH, korisnici redovne starosne penzije mogu ponovo zasnovati radni odnos bez obustavljanja penzije. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike pojasnilo je da je to pravo zakonski formalizirano 2024. godine.
To, međutim, ne treba automatski primjenjivati na sve vrste penzija – kod porodičnih i invalidskih penzija postoje posebna pravila.
Da li vam poslodavac mora isplatiti otpremninu?
Ovdje postoji jedna od najčešćih zabluda.
Zakon o radu FBiH ne garantuje svakom radniku automatski posebnu otpremninu samo zato što odlazi u penziju.
Član 111. Zakona uređuje zakonsku otpremninu kada poslodavac otkazuje ugovor radniku zaposlenom na neodređeno vrijeme nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, uz zakonom propisane izuzetke. To nije isto što i prestanak ugovora zbog ispunjavanja uslova iz člana 94.
Pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju zato treba tražiti u kolektivnom ugovoru koji se primjenjuje na konkretnog radnika, pravilniku o radu poslodavca ili samom ugovoru o radu.
U pojedinim djelatnostima to pravo je izričito i može biti značajno. Primjerice, kolektivni ugovor za oblast rudarstva propisivao je najmanje šest prosječnih plaća radnika iz prethodnog tromjesečja ili šest prosječnih plaća u FBiH, zavisno šta je za radnika povoljnije.
Zbog toga odgovor na pitanje „koliko otpremnine dobijam kada idem u penziju“ nije isti za svakog zaposlenog u Federaciji.
