Godinama su svi oni koji su željeli posjetiti Jevrejsko groblje u Tuzli, od sugrađana do turista i istraživača iz cijelog svijeta, morali pokucati na vrata jedne tuzlanske kuće i zatražiti ključ. Dočekivala ih je nana Šefika Borić, muslimanka koja je s posebnom pažnjom čuvala ulaz u ovo mjesto sjećanja, ali i priču o suživotu koja je oduvijek krasila Tuzlu. Nije čuvala samo ključ od kapije – čuvala je uspomene, dostojanstvo jednog nacionalnog spomenika i vrijednosti po kojima je ovaj grad prepoznatljiv.
Na lokalitetu Borić, iznad grada, nalazi se jedno od najznačajnijih svjedočanstava historije Tuzle – Jevrejsko groblje. Ovo mjesto nije samo prostor vječnog počinka, već vrijedan podsjetnik na život jevrejske zajednice koja je decenijama bila sastavni dio razvoja grada, njegovog kulturnog, privrednog i društvenog života. Grobljanska cjelina – Jevrejsko groblje na lokalitetu Borić u Tuzli proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, čime je potvrđen njegov izuzetan historijski i kulturni značaj.
Na ovom mjestu počivaju pripadnici jevrejske zajednice koja je ostavila dubok trag u Tuzli. Nadgrobni spomenici svjedoče o trgovcima, ljekarima, zanatlijama, učiteljima i drugim građanima koji su svojim radom gradili Tuzlu kakvu danas poznajemo. Među prezimenima uklesanim u kamen mogu se pronaći Altarac, Kabiljo, Papo, Finci, Romano, Levi, Koen (Cohen), Meler, Frojnd (Freund), Švarc (Schwarz) i mnoga druga, koja svjedoče o bogatoj historiji tuzlanskih Jevreja.
Posebna vrijednost ovog groblja jeste činjenica da čuva uspomenu na obje jevrejske zajednice koje su živjele u Tuzli – Sefarde i Aškenaze. Stari nadgrobni spomenici predstavljaju svojevrsni historijski arhiv na otvorenom, pričajući priče o porodicama, životima i sudbinama ljudi koji su nekada bili neizostavan dio svakodnevice ovog grada. Među najpotresnijim svjedočanstvima koja se mogu pronaći na pojedinim spomenicima jesu natpisi koji podsjećaju na stradanja tokom Drugog svjetskog rata i Holokausta.
Uz imena pojedinih osoba zabilježena su mjesta njihovog stradanja – logori Stara Gradiška i Jasenovac. Iza svakog od tih imena nalazi se jedan prekinuti život, jedna porodica i jedna neispričana priča. Zbog toga ovo groblje nije samo mjesto sjećanja na tuzlanske Jevreje, već i mjesto opomene budućim generacijama.
Međutim, priča o Jevrejskom groblju u Tuzli nije samo priča o onima koji su ovdje ukopani. Ona je i priča o ljudima koji su ga decenijama čuvali. Prema kazivanjima porodice Borić, o groblju je najprije brinuo Alija Borić. Nakon njegove smrti, ključ od kapije čuvala je njegova supruga Šefika Borić. Godinama su svi koji su željeli posjetiti Jevrejsko groblje morali doći do njene kuće i zatražiti ključ. Tako su posjetioci iz različitih zemalja svijeta upoznavali ne samo historiju tuzlanskih Jevreja, već i bošnjačku tradiciju gostoprimstva.
U zapisima pojedinih posjetilaca ostalo je zabilježeno koliko ih je fascinirala činjenica da je upravo jedna muslimanka bila čuvarica ključa Jevrejskog groblja. U tome su prepoznavali ono najbolje što Bosna i Hercegovina jeste – zajednički život, međusobno poštovanje i brigu o kulturnoj baštini bez obzira na vjeru i nacionalnost. Prema pričama njenih unuka, nana Šefika poznavala je gotovo svaki kutak ovog groblja. Znala ga je sama pokositi, očistiti i urediti kako bi dostojanstveno dočekalo svakog posjetioca. Njen suprug Alija bio je čovjek koji je na ovom groblju ukopao i dvoje Jevreja, pokazujući da humanost i poštovanje prema drugom čovjeku ne poznaju vjerske niti bilo kakve druge granice.
Nakon Alije i Šefike, brigu o Jevrejskom groblju nastavili su Sead i Kasim Borić, a nakon njihove smrti Amir i Senad Borić. Generacije ove porodice desetljećima su nesebično čuvale ključ od kapije i brinule o ovom nacionalnom spomeniku. Taj ključ nije bio samo komad metala – bio je simbol povjerenja, odgovornosti i čuvanja zajedničke historije Tuzle.
Danas se groblje povremeno održava košenjem trave, najvjerovatnije od strane komunalnih službi, zahvaljujući čemu posjetioci mogu nesmetano obići ovaj lokalitet. Takav odnos prema nacionalnom spomeniku zaslužuje svaku pohvalu, jer pokazuje poštovanje prema ljudima koji su ovdje pronašli svoje posljednje počivalište, ali i prema kulturnoj baštini Tuzle. Ipak, zub vremena ostavio je svoje tragove. Na pojedinim nadgrobnim spomenicima vidljiva su oštećenja, istrošenost natpisa i posljedice višedecenijske izloženosti vremenskim uslovima. Neki spomenici su napukli, nagnuti ili djelimično oštećeni, zbog čega bi u budućnosti bilo potrebno posvetiti dodatnu pažnju njihovoj stručnoj zaštiti i restauraciji.
Jevrejsko groblje u Tuzli mnogo je više od mjesta ukopa. Ono je svjedočanstvo jednog vremena u kojem su ljudi različitih vjera i tradicija zajedno gradili ovaj grad. Ono govori o tuzlanskim Jevrejima, njihovim životima i stradanjima, ali i o porodici Borić koja je generacijama čuvala uspomenu na njih. Možda upravo u toj priči leži najveća vrijednost ovog mjesta – činjenica da je jedna muslimanska porodica desetljećima čuvala jevrejsku baštinu Tuzle.
Čuvajući ključ od kapije Jevrejskog groblja, čuvali su mnogo više od jednog nacionalnog spomenika. Čuvali su priču o Tuzli kakvu bismo svi željeli sačuvati – gradu različitosti, međusobnog poštovanja i ljudskosti koja traje generacijama./S.P./Tuzlainfo.ba/
