Jedan od najboljih fudbalera FK Sloboda u posljednje dvije decenije, dugogodišnji kapiten i ljubimac navijača Said Husejinović oprostio se od tuzlanskog kluba emotivnim javnim obraćanjem u kojem je, uz zahvalnost Slobodi i njenim navijačima, iznio niz ozbiljnih kritika na račun aktuelnog rukovodstva, načina vođenja kluba i uslova u kojima su igrači radili posljednjih godina.
Husejinović je istakao da se dugo dvoumio da li javno progovoriti, naglašavajući da nikada nije želio nanositi štetu klubu koji voli.
“Dugo sam razmišljao da li da napišem ovo obraćanje. Nisam čovjek koji voli iznositi stvari u javnost niti sam ikada želio nanositi štetu klubu koji volim. Međutim, nakon svega što sam prošao, osjećam da dugujem istinu upravo vama – navijačima koji ste bili uz nas i kada je bilo najteže”, poručio je.
Na početku obraćanja zahvalio je FK Slobodi na svemu što mu je pružila tokom karijere.
“FK Sloboda me afirmisala, izgradila kao igrača i čovjeka i omogućila mi da budem ono što sam danas. U ovom klubu proveo sam veliki dio svoje karijere, nosio kapitensku traku s ponosom i svaki put davao posljednji atom snage za grb Slobode”, napisao je.
“Mogao sam otići u inostranstvo, ali sam izabrao Slobodu”
Podsjetio je da se 2019. godine vratio u Tuzlu iako je imao ponude iz inostranstva.
“Mogao sam otići i izabrati lakši put, ali nisam. Ostao sam jer sam vjerovao u Slobodu. Vjerovao sam da zajedno možemo vratiti klub tamo gdje pripada i napraviti nešto veliko. Nažalost, danas odlazim sa osjećajem tuge i razočarenja.”
Naglasio je da njegove kritike nisu usmjerene prema klubu, nego prema ljudima koji ga trenutno vode.
“Ovo nije napad na FK Slobodu. Sloboda će za mene uvijek biti iznad svakog pojedinca. Ono o čemu govorim odnosi se isključivo na ljude koji danas vode klub i način na koji ga vode.”
Prema njegovim riječima, najveći problem predstavlja dugogodišnja politika u kojoj se svakih nekoliko mjeseci mijenja gotovo kompletna ekipa, dok rezultati izostaju.
“Novac bez znanja, vizije i odgovornosti ne donosi uspjeh. Već godinama se vodi ista politika, a rezultata nema. Svakih šest mjeseci mijenja se gotovo kompletan igrački kadar, odlaze igrači koji vrijede, dovode se novi, ostaju dugovanja i sve se vrti u istom začaranom krugu.”
Gdje je nestalo poštovanje
Posebno ga je pogodio način na koji je završen njegov drugi mandat u Slobodi.
“Iz kluba su se javno zahvaljivali igračima koji više nisu tu, što je potpuno normalno. Međutim, kada je riječ o meni, nije se našlo ni toliko poštovanja da se navijačima objasni zašto odlazim. Smatram da sam to svojim odnosom prema ovom klubu zaslužio.”
Husejinović tvrdi da je godinama interese Slobode stavljao ispred vlastitih.
“Oprostio sam značajan dio svojih potraživanja, ne zbog ljudi koji danas vode klub, nego zbog FK Slobode, kako bi klub lakše funkcionisao.”
Istakao je da su domaći igrači, prema njegovom mišljenju, često bili najmanje cijenjeni.
“Dok su pojedini svoja prava tražili putem tužbi, mi domaći igrači pristajali smo na odricanja i kompromise vjerujući da tako pomažemo svom klubu. Sa nama se pregovaralo oko svake plate, svake premije i svakog duga, dok su se za druge pronalazila mnogo veća sredstva.”
Jedan od najtežih dijelova njegovog obraćanja odnosi se na finansijsku situaciju u klubu.
“U posljednjih godinu dana primili smo svega pet i po plata. To nije normalno ni za jedan profesionalni klub.”
Dodao je kako nije realno očekivati maksimalan angažman igrača koji mjesecima ne primaju zarađeni novac.
“Igrači koji dolaze sa strane nisu ovdje iz ljubavi, nego zato što od fudbala hrane svoje porodice. Kako očekivati da neko pruži maksimum kada mjesecima ne prima ono što je zaradio?”
Predsjednik je tu samo kada treba kažnjavati
Kritikovao je i odnos predsjednika kluba prema ekipi.
“Predsjednik kluba, osim što se pojavi na prozivci, vrlo rijetko je bio prisutan u svakodnevnom životu ekipe. Najčešće bi dolazio nakon poraza ili neriješenog rezultata kako bi saopštio da su igrači kažnjeni.”
Dodao je kako odgovornost rukovodstva ne može biti samo kažnjavanje igrača kada rezultat izostane.
“Prava odgovornost podrazumijeva da budeš uz ekipu i kada je najteže, da rješavaš probleme, a ne samo da govoriš o kaznama.”
Iskusni vezista tvrdi da je klub imao ozbiljne organizacione probleme.
“Klub često nije imao ni osnovne uslove za normalan rad. Nedostajali su rekviziti za trening, kvalitetna oprema, fizioterapeut na treninzima i utakmicama. Dolazili smo u situaciju da igrači sami vode zagrijavanje pred utakmice, pa čak i regeneracijske treninge.”
Ističe da su odgovori koje su igrači dobijali gotovo uvijek bili isti.
“Kada nešto pitaš, odgovor je bio: ‘Pitaj predsjednika.’ Kada dođeš do predsjednika, odgovor glasi: ‘Strpite se, čekamo tranšu.’ To čekanje trajalo je mjesecima.”
Dotakao se i predsjednika Skupštine Nedžada Bijesovića i predsjednika kluba Azmira Husića.
“Iznosim isključivo svoje lično mišljenje. Smatram da od njegovog dolaska nisam vidio poteze koji su donijeli konkretan napredak klubu. Više sam slušao obećanja da će biti bolje nego što sam vidio stvarne promjene.”
Pohvale za Smajlovića i Mujkanovića
Posebno je izdvojio Amira Smajlovića, za kojeg tvrdi da je nosio najveći teret svakodnevnog funkcionisanja kluba.
“Koliko je meni poznato, svojim novcem pomagao je da se utakmice uopšte odigraju, bio je svakodnevno uz ekipu i radio posao koji je trebao raditi čitav sistem. Takvi ljudi zaslužuju veliko poštovanje.”
Visoke riječi imao je i za bivšeg predsjednika Slobode Senada Mujkanovića.
“Bio je čovjek od riječi, znao je stati iza ekipe i preuzeti odgovornost. Takvi ljudi se ne zaboravljaju.”
Husejinović se osvrnuo i na stanje u omladinskom pogonu, gdje je jedno vrijeme radio kao trener.
“Djeca su budućnost svakog kluba, ali kod nas se prema njima nije odnosilo onako kako zaslužuju. Dešavalo se da jedan trener vodi dvije, pa čak i tri generacije.”
Dodao je da se često sticao utisak kako je važnije naplatiti članarinu nego razvijati mlade igrače.
“Nekada je san svakog djeteta iz Tuzle bio obući dres Slobode. Danas, nažalost, to više nije slučaj. To nije poraz djece niti njihovih roditelja – to je poraz ljudi koji vode klub.”
Na kraju je naglasio da je cijelo obraćanje napisao isključivo iz ljubavi prema Slobodi.
“Ne pišem ovo da bih bilo koga vrijeđao niti da bih stvarao podjele. Pišem zato što volim Slobodu i zato što ne mogu više šutjeti dok se svi prave da je sve u redu.”
Klub iznad pojedinaca
Posebnu zahvalnost uputio je navijačima.
“Vi ste bili i ostali najveća snaga FK Slobode. Bez obzira na rezultate, uvijek ste bili uz klub i zato zaslužujete istinu.”
Poručio je da klub mora biti iznad svih pojedinaca.
“Niko nije veći od FK Slobode. Ljudi dolaze i odlaze, funkcije su prolazne, ali Sloboda mora ostati iznad svih.”
Na kraju je izrazio nadu da će klub u budućnosti voditi ljudi koji će ga vratiti na mjesto koje zaslužuje.
“Iskreno se nadam da će doći ljudi koji će znanjem, radom, poštenjem i odgovornošću vratiti FK Slobodu tamo gdje joj je mjesto”, zaključio je Husejinović./Tuzlainfo.ba/
