Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u januaru 2026. godine uputilo je Vladi Federacije Bosne i Hercegovine prednacrt novog Zakona o radu, kojim se predlažu značajne promjene u oblasti radnog zakonodavstva.
Nakon što Vlada FBiH usvoji prednacrt, tekst će biti upućen u parlamentarnu proceduru u formi nacrta, nakon čega slijedi javna rasprava u trajanju od 30 do 90 dana. Konačni prijedlog zakona bit će utvrđen nakon razmatranja pristiglih prijedloga i primjedbi. Da bi novi zakon stupio na snagu, moraju ga u istovjetnom tekstu usvojiti Vlada FBiH i oba doma Parlamenta FBiH.
Prema predloženim rješenjima, riječ je o jednoj od najobimnijih reformi radnog zakonodavstva u Federaciji BiH u posljednjih deset godina. Iz resornog ministarstva navode da je osnovni cilj unapređenje i veća zaštita radničkih prava.
Ugovor na neodređeno postaje pravilo
Jedna od ključnih novina odnosi se na ugovore o radu. Ugovor na neodređeno vrijeme trebao bi postati osnovni oblik zapošljavanja, dok bi ugovor na određeno bilo moguće zaključiti samo uz jasno naveden i objektivno opravdan razlog.
To bi, između ostalog, bilo moguće u slučaju zamjene privremeno odsutnog radnika, rada na vremenski ograničenom projektu, privremenog povećanja obima posla, hitnih narudžbi ili sezonskog i privremenog rasta proizvodnje.
Ukoliko u ugovoru ne bude precizirano njegovo trajanje, smatrat će se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme.
Najviše tri ugovora na određeno u dvije godine
S istim radnikom moći će biti zaključena najviše tri uzastopna ugovora na određeno vrijeme, čije ukupno trajanje ne može biti duže od dvije godine.
Prekid rada kraći od 60 dana ne bi prekidao računanje ovog roka, dok bi se u kontinuitet računala i određena odsustva, poput bolovanja, godišnjeg i porodiljskog odsustva.
Nakon isteka dvije godine ili iskorištena tri ugovora, isti ili povezani poslodavac mogao bi radnika ponovo angažovati na određeno tek nakon najmanje šest mjeseci pauze.
Kada ugovor na određeno postaje ugovor za stalno?
Radni odnos na neodređeno vrijeme smatrao bi se zasnovanim ako je ugovor zaključen suprotno zakonu, ako radnik nastavi raditi nakon isteka ugovora ili ako na određeno vrijeme radi duže od dvije godine bez zakonom priznatog prekida.
Prednacrt predviđa i dodatnu zaštitu osoba koje rade bez ugovora. Ako osoba radi uz naknadu bez zaključenog ugovora o radu, pretpostavljalo bi se da je zaposlena na neodređeno vrijeme, osim ako poslodavac na sudu dokaže suprotno.
Jednaka prava za radnike na određeno
Radnici zaposleni na određeno vrijeme trebali bi imati jednake uslove rada kao radnici na neodređeno vrijeme koji kod istog poslodavca obavljaju iste ili slične poslove i imaju odgovarajuće kvalifikacije.
To se odnosi na platu, uslove rada, stručno usavršavanje, obrazovanje, kao i informacije o slobodnim radnim mjestima za stalno zaposlenje.
Posebna pravila za sezonski i agencijski rad
Prednacrtom se prvi put posebno definiše ugovor o radu za sezonske poslove, koji bi mogao trajati najviše šest mjeseci tokom godine. Poslodavci bi unaprijed morali definisati koji se poslovi smatraju sezonskim.
Detaljnije bi bio uređen i rad putem agencija za privremeno zapošljavanje. Ustupljeni radnici ne bi smjeli imati lošije uslove rada od zaposlenih kod korisnika, a preciznije bi se definisale obaveze agencije i kompanije u kojoj radnik stvarno obavlja posao.
Probni rad najduže šest mjeseci
Probni rad mogao bi trajati najviše šest mjeseci, dok bi kod ugovora na određeno njegova dužina morala biti srazmjerna trajanju angažmana i prirodi posla.
Ako je radnik već prošao probni rad za određeno radno mjesto, poslodavac mu pri novom ugovoru za iste poslove ne bi mogao ponovo nametati probni rad.
Aneks ugovora uz obrazloženje
Kod izmjene uslova rada poslodavac bi morao pismeno obrazložiti razloge za zaključivanje aneksa i radniku ostaviti razuman rok za izjašnjenje.
Potpisivanje aneksa radi zadržavanja posla ne bi značilo gubitak prava radnika da kasnije pred sudom osporava njegovu zakonitost.
Pauza od 30 minuta ulazila bi u radno vrijeme
Među značajnijim promjenama je i prijedlog prema kojem bi radnici koji rade najmanje šest sati dnevno imali pravo na pauzu od 30 minuta koja bi se računala u radno vrijeme.
To bi značilo da radnik koji radi, naprimjer, od 8 do 16 sati ne bi morao ostajati do 16:30 sati zbog korištenja pauze.
Za maloljetnike koji rade duže od četiri i po sata predviđena je pauza od 30 minuta. Način korištenja pauze u djelatnostima u kojima priroda posla ne omogućava prekid rada morao bi biti uređen pravilnikom ili kolektivnim ugovorom.
Prekovremeni rad samo u vanrednim okolnostima
Prekovremeni rad prema predloženim rješenjima trebao bi biti izuzetak i opravdan stvarnim vanrednim okolnostima. Manjak radnika ne bi se mogao predstavljati kao vanredna okolnost.
Poslodavci bi bili dužni voditi preciznu evidenciju radnog vremena, a u slučaju neuredne evidencije teret dokazivanja odrađenih sati u eventualnom sudskom sporu bio bi na poslodavcu.
Raspored rada unaprijed poznat
Poslodavci bi morali unaprijed utvrditi početak i završetak radnog dana, smjene i dane odmora. Time bi se nastojala ograničiti praksa angažovanja radnika „na poziv“.
Posebna pravila odnosila bi se i na preraspodjelu radnog vremena. U periodima povećanog obima posla radnici bi mogli raditi duže, ali bi se višak sati morao kompenzovati kraćim radom u periodima manjeg obima posla.
Zaštita radnika u noćnim smjenama
Za radnike kojima noćni rad naruši zdravlje, na osnovu ocjene ljekara, poslodavac bi morao omogućiti prelazak u dnevnu smjenu na iste ili druge odgovarajuće poslove.
Noćni rad maloljetnika bio bi zabranjen, dok bi posebna zaštita bila predviđena za trudnice, majke i usvojitelje.
Najmanje 12 sati dnevnog odmora
Radnici bi imali pravo na najmanje 12 sati neprekidnog dnevnog odmora u okviru 24 sata. Sedmični odmor za punoljetne radnike iznosio bi najmanje 24 sata neprekidno, a za maloljetnike najmanje 48 sati.
U situacijama kada organizacija rada onemogući korištenje odmora, poslodavac bi morao omogućiti zamjenski odmor.
Godišnji odmor bez maksimalnog ograničenja
Prednacrt predviđa najmanje 20 radnih dana plaćenog godišnjeg odmora, dok bi maloljetnici i radnici na teškim radnim mjestima imali pravo na najmanje 25 dana.
Istovremeno se predlaže ukidanje dosadašnjeg ograničenja maksimalnog trajanja godišnjeg odmora, što bi omogućilo da kolektivnim ugovorom ili pravilnikom bude utvrđen i duži odmor.
Godišnji odmor ne bi se mogao zamijeniti novčanom naknadom tokom trajanja radnog odnosa, a praznici, bolovanja i plaćena odsustva ne bi se uračunavali u godišnji odmor.
Više slobodnih dana za važne životne događaje
Za vjenčanje, rođenje djeteta, težu bolest ili smrt člana uže porodice radnici bi mogli imati do sedam radnih dana plaćenog odsustva godišnje.
Predviđeno je i pravo očeva na odsustvo nakon rođenja djeteta, kao i pravo jednog roditelja na slobodan dan za polazak djeteta u prvi razred.
Dobrovoljni davaoci krvi imali bi pravo na jedan plaćeni slobodan dan, koji se ne bi oduzimao od fonda dana za lične potrebe.
Do šest plaćenih dana za vjerske i tradicijske potrebe
Prednacrt predviđa između četiri i šest plaćenih slobodnih dana godišnje za vjerske ili tradicijske potrebe.
Radnici bi, na vlastiti zahtjev, jednom sedmično mogli koristiti i pauzu do 60 minuta za vjerske potrebe, koja bi ulazila u radno vrijeme.
Neplaćeno odsustvo za njegu članova porodice
Radnici bi imali pravo na do pet radnih dana neplaćenog odsustva godišnje radi lične njege bolesnog člana uže porodice, uz odgovarajući medicinski dokaz.
Hranitelji bi imali pravo na do 10 radnih dana neplaćenog odsustva.
Jasnija razlika između staža i iskustva
Novim zakonom predlaže se i jasno razdvajanje pojmova radnog staža i radnog iskustva.
Radni staž odnosio bi se na ukupan period proveden u radnom odnosu i osiguranju, dok bi radno iskustvo označavalo konkretna znanja i vještine stečene obavljanjem određenih poslova.
Time bi se trebale smanjiti nedoumice prilikom zapošljavanja, jer ukupan radni staž ne znači nužno i iskustvo na konkretnom radnom mjestu.
Prednacrtom se, između ostalog, predviđaju i posebna pravila za radnike na pomorskim ribarskim plovilima, za koje bi dodatni pravilnik uredio radno vrijeme, odmore i odsustva.
Iako su predložene brojne promjene, ugovori na određeno, sezonski i probni rad te agencijsko zapošljavanje ne bi bili ukinuti. Njihova upotreba bila bi preciznije uređena i vezana za jasno utvrđene privremene potrebe poslodavca.
Prednacrt novog Zakona o radu FBiH tek treba proći proceduru usvajanja, javnu raspravu i parlamentarnu proceduru, što znači da se predložena rješenja do konačnog usvajanja mogu mijenjati.
