Predsjednik SDP-a i federalni premijer Nermin Nikšić najavio je u predizbornom programu svoje stranke da bi minimalna plata u Federaciji Bosne i Hercegovine u naredne četiri godine trebala porasti na 1.500 KM, dok bi prosječna plata dostigla 2.500 KM.
„Treba nam plata od koje se može živjeti. Naredna minimalna plata će biti 1.500 KM, što će značiti i rast prosječne plate na 2.500 KM. To će iziskivati veću produktivnost, veće investicije i rasterećenje rada. Ne kažemo da će se to dogoditi preko noći“, rekao je Nikšić predstavljajući program SDP-a za period 2026–2030. godine.
Koliko je takvo obećanje realno? Analiza aktuelnih podataka Federalnog zavoda za statistiku, Vlade FBiH, Porezne uprave i projekcija Međunarodnog monetarnog fonda pokazuje da odgovor nije jednostavno „da“ ili „ne“. Do minimalne plate od 1.500 KM administrativno se može doći, ali bi njeno ekonomski održivo povećanje zahtijevalo znatno brži rast produktivnosti i plata nego što trenutno predviđaju relevantne makroekonomske projekcije.
Porast od čak 46 posto
Da bi sa sadašnjih 1.027 KM stigla do 1.500 KM za četiri godine, minimalna plata morala bi ukupno porasti za oko 46 posto, odnosno u prosjeku približno 9,9 posto godišnje.
Upravo tu počinje problem sa sadašnjim sistemom.
Prema važećoj metodologiji u FBiH, minimalna plata se usklađuje uzimajući po 50 posto rasta potrošačkih cijena i realnog BDP-a. Za određivanje minimalne plate od 1.027 KM korišteni su rast cijena od 3,6 posto i realni rast BDP-a od 1,8 posto, što je dalo povećanje od 2,7 posto.
Ako bi se postojeća formula nastavila primjenjivati, a inflacija i privredni rast kretali približno prema sadašnjim projekcijama MMF-a, minimalna plata 2030. godine bila bi mnogo bliže 1.150 nego 1.500 KM.
MMF za Bosnu i Hercegovinu trenutno očekuje realni rast BDP-a od 2 posto u 2026, 2,7 posto u 2027, te oko 3 posto godišnje od 2028. do 2030. godine. Inflacija bi, nakon očekivanih 5,4 posto u 2026, trebala pasti na 3,1 posto u 2027. te približno 2 posto u narednim godinama.
Ako se te vrijednosti ubace u sadašnju federalnu formulu, dobija se približna putanja od oko 1.065 KM, zatim 1.096 KM, 1.123 KM i na kraju oko 1.151 KM.
Nije realno, ali…
Drugim riječima, 1.500 KM nije realan rezultat postojećeg automatskog sistema usklađivanja. Za takav iznos bila bi potrebna izmjena formule, nova politička odluka o snažnijem povećanju ili kombinacija više reformi.
To, međutim, ne znači da je 1.500 KM matematički ili institucionalno nemoguće. Federacija je već pokazala da vlast može napraviti veliki diskrecioni skok. Minimalna plata je od 1. januara 2025. povećana sa 619 na 1.000 KM, odnosno za više od 61 posto u jednom potezu.
Takav primjer pokazuje da Vlada može političkom odlukom promijeniti nivo minimalne plate mnogo brže nego što bi to proizvela ekonomska formula. Ali pitanje nije samo može li Vlada propisati 1.500 KM, nego može li privreda taj iznos dugoročno podnijeti bez ozbiljnijih posljedica po zaposlenost, cijene i konkurentnost.
Tu je posebno zanimljiv drugi dio Nikšićevog obećanja – prosječna plata od 2.500 KM.
Prema Federalnom zavodu za statistiku, prosječna neto plata u FBiH u junu 2026. iznosila je 1.714 KM, dok je prosječna bruto plata bila 2.681 KM.
Da bi prosječna neto plata došla sa 1.714 na 2.500 KM do 2030, također bi morala rasti gotovo identičnom brzinom kao najavljena minimalna plata – oko 9,9 posto godišnje.
Nema brzog rasta
Ovdje postoji jedna ekonomski logična stvar u SDP-ovoj projekciji: sadašnja minimalna plata od 1.027 KM predstavlja oko 60 posto trenutne prosječne plate od 1.714 KM. Najavljena minimalna plata od 1.500 KM bila bi također tačno 60 posto najavljene prosječne plate od 2.500 KM.
Dakle, kada bi prosječne plate zaista porasle na 2.500 KM, minimalna plata od 1.500 KM ne bi bila radikalno viša u odnosu na ostatak tržišta rada nego što je minimalac danas.
Problem je u tome što makroekonomske projekcije trenutno ne predviđaju tako brz rast ukupne ekonomije.
MMF očekuje da nominalni BDP Bosne i Hercegovine poraste sa oko 61 milijardu KM u 2026. na 77,3 milijarde KM 2030. godine. To je prosječan nominalni rast od približno 6,1 posto godišnje, znatno manje od gotovo deset posto godišnje koliko bi trebalo za ostvarenje Nikšićevog scenarija plata, ukoliko se ne dogodi snažnije preusmjeravanje ekonomskog dohotka prema radnicima ili ubrzanje produktivnosti.
I sam Nikšić je zato u najavi naveo tri ključna uslova: veću produktivnost, veće investicije i rasterećenje rada.
Rasterećenje rada već je djelimično počelo. Od 1. jula 2025. zbirna stopa doprinosa na teret poslodavca smanjena je, čime je ukupno opterećenje troškova rada ublaženo.
Vlada je, također, poslodavcima i tokom 2026. omogućila neoporezivu pomoć radnicima do 300 KM mjesečno. Takve mjere povećavaju raspoloživa primanja radnika bez identičnog rasta troškova poslodavca, ali nisu isto što i trajno povećanje osnovne plate.
Još jedan podatak pokazuje da prethodno povećanje minimalca nije dovelo do sloma tržišta rada. Porezna uprava FBiH je na kraju juna 2026. evidentirala 548.609 zaposlenih, dok je broj aktivnih poslovnih subjekata porastao na 137.155.
Može li povećanje bez posljedica?
To ipak ne znači da bi svako naredno povećanje automatski prošlo bez posljedica. Efekat minimalne plate nije linearan: razlika je kada se povećava sa veoma niske osnovice i kada se približi platama koje trenutno primaju radnici u trgovini, ugostiteljstvu, tekstilnoj industriji, dijelu proizvodnje i drugim niskoprofitnim djelatnostima.
MMF je upravo zbog toga upozorio da daljnji rast jediničnih troškova rada može ugroziti konkurentnost Bosne i Hercegovine te preporučio da rast plata bude praćen produktivnošću, investicijama i strukturnim reformama.
Posebno bi osjetljiva bila izvozna preduzeća koja proizvode robu za evropsko tržište. Firma koja svoje proizvode prodaje po cijeni koju određuje međunarodno tržište ne može jednostavno prenijeti svako povećanje plata na kupca. Ako joj produktivnost ne raste, ostaju smanjenje profita, povećanje cijena gdje je moguće, automatizacija, smanjenje broja zaposlenih ili preseljenje dijela proizvodnje.
S druge strane, nedostatak radne snage i odlazak stanovništva već sada vrše pritisak na poslodavce da povećavaju plate i bez državne intervencije. U takvoj situaciji minimalac može imati manji negativan efekat nego u ekonomiji sa velikim viškom radnika, jer dio tržišta ionako mora podizati zarade kako bi zadržao zaposlenike.
Zato se Nikšićevo obećanje može posmatrati kroz dva potpuno različita pitanja.
Ako je pitanje može li Vlada FBiH do 2030. propisati minimalnu platu od 1.500 KM, odgovor je – može. Prethodni skok sa 619 na 1.000 KM pokazuje da je takvu političku odluku moguće donijeti.
Ako je pitanje može li do 1.500 KM doći prirodnim rastom prema sadašnjoj formuli i trenutnim projekcijama ekonomskog razvoja, odgovor je – vrlo teško. Prema sadašnjim parametrima, rezultat bi bio bliže 1.150 KM.
A ako je pitanje može li minimalac od 1.500 KM biti ekonomski održiv bez većih poremećaja, odgovor zavisi upravo od onoga što je i sam Nikšić naveo: da li će do 2030. produktivnost, investicije i prosječne plate značajno porasti te hoće li biti dodatno smanjeni porezi i doprinosi na rad.
Ukoliko prosječna neto plata zaista dostigne 2.500 KM, minimalac od 1.500 KM bio bi približno u istom odnosu prema prosječnoj plati kao današnji minimalac od 1.027 KM. U tom scenariju obećanje djeluje mnogo realnije.
Međutim, da bi se došlo do prosječnih 2.500 KM, plate bi morale rasti oko deset posto godišnje tokom četiri godine, dok MMF trenutno očekuje znatno sporiji rast realne ekonomije. Zato je u ovom trenutku 1.500 KM više ambiciozan političko-ekonomski cilj nego rezultat koji proizlazi iz postojećih trendova.
Drugim riječima: brojka nije nemoguća, ali do nje se neće stići samo čekanjem da ekonomija nastavi sadašnjim tempom./Tuzlainfo.ba/
