Vozači koji tek u posljednjem trenutku primijete kameru za mjerenje brzine često instinktivno zakoče, nadajući se da ih uređaj još nije evidentirao. Međutim, savremeni radari mogu registrovati vozilo znatno prije nego što ih vozač uoči.
Prema policijskim podacima, pojedini uređaji mogu mjeriti brzinu na udaljenosti između deset i stotinu metara. Istovremeno mogu nadzirati više saobraćajnih traka i evidentirati vozila koja se kreću u oba smjera.
Osim izmjerene brzine, sistem bilježi registarske oznake, vrstu vozila, smjer i traku kretanja, kao i vrijeme i mjesto prekršaja. Naprednije kamere mogu poslužiti i za evidentiranje drugih prekršaja, među kojima su korištenje mobilnog telefona tokom vožnje i nevezivanje sigurnosnog pojasa.
Vozači pritom ne moraju primijetiti nikakav bljesak. Mnogi noviji uređaji koriste infracrvenu tehnologiju, zbog čega trenutak fotografisanja može proći potpuno neprimijećeno.
Ni kiša i nepovoljni vremenski uslovi uglavnom ne sprečavaju njihov rad, budući da su uređaji konstruisani za korištenje u različitim vremenskim prilikama.
Nakon evidentiranja prekršaja, snimljeni podaci obrađuju se kroz policijski sistem, a vlasnik vozila utvrđuje se na osnovu registarskih oznaka. Potom slijedi pokretanje postupka i dostavljanje obavijesti o prekršaju.
Mogućnost greške postoji, iako su takvi slučajevi rijetki. Problemi se mogu pojaviti prilikom identifikacije vozila ili zbog određenih smetnji pri mjerenju, zbog čega uređaji podliježu redovnim kontrolama i umjeravanju.
Kamere mogu evidentirati i motocikliste ukoliko je registarska oznaka dovoljno jasno vidljiva. Zbog svega toga, naglo kočenje tek nakon što vozač ugleda radar ne znači nužno da će izbjeći kaznu, jer je uređaj brzinu možda izmjerio nekoliko desetina metara ranije.
