Nekompletni posmrtni ostaci u BiH čuvaju se na 12 lokacija širom zemlje, gdje se trenutno nalazi 469 slučajeva, uglavnom neidentifikovanih osoba, dok se za 7.566 nestalih i dalje traga.
O razmjerama zločina svjedoče sudbine Kadrije Musića, Sulje Bećirevića i Velida Ibrahimovića, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u pet različitih masovnih grobnica, često u obliku samo jedne ili dvije kosti, piše Detektor.
Iz Instituta za nestale osobe BiH navode da je većina ekshumiranih tijela nekompletna zbog načina na koji su zločini prikrivani. Tijela su iz primarnih grobnica teškim mašinama premještana u sekundarne, tercijarne, pa čak i četvrte i pete masovne grobnice.
Portparolka Instituta Emza Fazlić ističe da su tokom premještanja posmrtni ostaci razdvajani i uništavani, zbog čega se danas ne traga samo za nestalim osobama nego i za preostalim dijelovima već identifikovanih žrtava.
Posebno tešku odluku porodice donose kada im se za ukop ponudi samo jedna ili dvije pronađene kosti. Iako neke čekaju pronalazak preostalih dijelova tijela, sve više porodica odlučuje se ukopati ono što je pronađeno kako bi imale mjesto na kojem mogu odati počast svojim najmilijima.
Kada se naknadno pronađu dodatni posmrtni ostaci već ukopane osobe, provodi se postupak reasocijacije, odnosno ponovno otvaranje mezara ili grobnice i pridruživanje novoidentifikovanih kostiju.
Kada Hotić, potpredsjednica Pokreta „Majke enklava Srebrenica i Žepa“, prihvatila je ukop nakon što su pronađene jedna ili dvije kosti njenog sina.
Kazala je da danas ima nišan s njegovim imenom i da on više nije nepoznata i nestala osoba.
Ramiza Gurdić, koja je u genocidu izgubila supruga i dvojicu sinova, jednog sina ukopavala je dva puta, ali njegovi posmrtni ostaci ni danas nisu kompletirani. Kaže da je svako ponovno otvaranje mezara značilo novo proživljavanje iste boli.
U Institutu za nestale osobe BiH vjeruju da na području zemlje postoji još nekoliko velikih masovnih grobnica. Najveću prepreku njihovom pronalasku predstavlja šutnja osoba koje znaju gdje se nalaze.
