Predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a Tuzlanskog kantona Dževad Hadžić oglasio se javnom objavom u kojoj je iznio niz kritka na na račun Vlade TK, tvrdeći da se kantonalna vlast hvali stabilnim budžetom i suficitom koji je, kako navodi, ostvaren na štetu budžetskih korisnika i radnika.
Hadžić podsjeća da je Vlada Federacije BiH od 1. jula 2025. godine usvojila reformske zakone kojima su značajno smanjene stope doprinosa na teret poslodavca, s ciljem rasterećenja i rasta neto plata zaposlenih, uključujući i one u javnom sektoru. Prema njegovim riječima, Vlada Tuzlanskog kantona taj efekat nije prenijela na plate radnika, već je oslobođena sredstva zadržala u kantonalnom budžetu i predstavila ih kao vlastiti finansijski uspjeh.
Kao ilustraciju naveo je primjer iz oblasti obrazovanja, gdje su doprinosi po zaposlenom sa oko 319 KM u junu 2025. godine smanjeni na približno 157 KM u septembru iste godine, bez promjene bruto plate. Razlika od oko 160 KM mjesečno po zaposlenom, kako tvrdi Hadžić, nije završila u neto primanjima radnika, već je ostala u budžetu Tuzlanskog kantona.
Prema njegovim procjenama, u periodu od jula do decembra 2025. godine na ovaj način ostvarene su višemilionske uštede na teret zaposlenih u prosvjeti, policiji, upravi i drugim službama.
Posebno je kritikovao najavljeno povećanje plata od sedam posto u 2026. godini, navodeći da ono finansijski vrijedi manje od sredstava koja su, kako kaže, već ranije uzeta radnicima kroz smanjenje doprinosa. Hadžić smatra da se ne radi o stvarnom povećanju, već o djelimičnom vraćanju novca koji je prethodno zadržan, te upozorava i na to da se kroz anekse kolektivnih ugovora prioritetno rješavaju dodaci i privilegije rukovodećih kadrova.
U svojoj objavi Hadžić je podsjetio i da je Tuzlanski kanton tokom 2025. godine od Vlade Federacije BiH dobio gotovo 40 miliona KM dodatnih sredstava, dok se u 2026. godini očekuje oko 42 miliona KM transfera. On tvrdi da upravo ta sredstva, zajedno s uštedama na doprinosima, čine suficit kojim se Vlada TK hvali.
Na kraju je postavio pitanja gdje je završio novac ostvaren uštedama, zašto budžetski korisnici ne osjećaju benefite federalnih mjera i zašto se većina zaposlenih, kako navodi, suočava sa simboličnim povećanjima, poručujući da radnici traže samo ono što im pripada.