Video-snimci nadzornih kamera, mobilnih telefona i drugih uređaja sve češće se pojavljuju kao važan materijal prilikom rasvjetljavanja krivičnih djela. Međutim, samo postojanje snimka ne znači da je neki slučaj automatski riješen niti da je njime dokazana krivica određene osobe.
Upravo na ovu temu osvrnulo se Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona, koje je na svojim društvenim mrežama, u okviru objave pod nazivom „Mit ili činjenica: Ako postoji video-snimak, slučaj je riješen?“, građanima pojasnilo kakvu dokaznu vrijednost može imati videozapis u krivičnom postupku.
Iz Tužilaštva ističu da video-snimak može predstavljati veoma važan dokaz, ali da se njegova vrijednost mora procjenjivati kroz više okolnosti.
Prije svega, potrebno je utvrditi da li je snimak pribavljen na zakonit način, je li autentičan i potpun, te kada i gdje je nastao. Važno je i da li prikazuje cijeli događaj ili samo jedan njegov dio, kao i može li se na osnovu njega pouzdano utvrditi identitet osobe.
Posebnu pažnju potrebno je posvetiti i drugim dokazima koji mogu potvrditi ili dovesti u pitanje ono što je zabilježeno kamerom.
„Snimak može pokazati određenu radnju, ali ne mora uvijek otkriti sve okolnosti, namjeru ili ono što se dogodilo prije i poslije zabilježenog trenutka“, pojasnili su iz Kantonalnog tužilaštva TK.
To znači da snimak koji na prvi pogled djeluje uvjerljivo ne mora sam po sebi biti dovoljan za utvrđivanje svih činjenica važnih za krivični postupak.
Šta propisuje Zakon o krivičnom postupku FBiH?
Dodatni uvid u Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine pokazuje da su zakonitost pribavljanja dokaza i njihova ocjena među ključnim pitanjima u krivičnom postupku.
Član 11. ovog zakona propisuje da sud ne može zasnovati odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda zaštićenih Ustavom i međunarodnim ugovorima, niti na dokazima pribavljenim bitnim povredama procesnog zakona.
Istovremeno, član 16. uređuje princip slobodne ocjene dokaza. To znači da sud nije vezan unaprijed propisanim pravilom prema kojem bi jedna vrsta dokaza automatski imala veću vrijednost od druge. Sud ocjenjuje šta pojedini dokaz potvrđuje i koliko je pouzdan u odnosu na ostale izvedene dokaze.
Šta ako snimak nema tačan datum ili vrijeme?
Da tehnički podaci na snimku ne moraju uvijek odgovarati stvarnom vremenu događaja pokazuje i sudska praksa u Federaciji BiH.
U jednoj objavljenoj sudskoj odluci razmatran je prigovor odbrane jer je na snimku nadzorne kamere bio prikazan 31. mart 2024. godine, dok se događaj za koji se vodio postupak desio 2. aprila iste godine.
Sud je prihvatio objašnjenje da se radi o tehničkoj grešci, uzimajući u obzir da je stvarni datum događaja bio utvrđen iskazima svjedoka i drugim dokazima, uključujući zapisnik o uviđaju.
U tom konkretnom predmetu snimak zbog pogrešno prikazanog datuma nije proglašen nezakonitim dokazom. To, međutim, ne znači da se svaka vremenska ili druga nepravilnost na snimku može zanemariti.
Može li se snimak koristiti zajedno s izjavama svjedoka?
Sudska praksa pokazuje i da videozapis može imati ulogu dodatne provjere drugih dokaza.
U jednom predmetu, čija je odluka dostupna u bazi sudske prakse, sud je utvrđivanje odlučnih činjenica prvenstveno zasnovao na iskazima očevidaca i medicinskoj dokumentaciji, dok je snimak videonadzora korišten kao kontrolni dokaz.
Takav primjer pokazuje da videozapis ne mora biti presudan da bi bio koristan u postupku. Njegova uloga zavisi od sadržaja snimka, okolnosti konkretnog slučaja i ostalih raspoloživih dokaza.
Snimak može biti važan, ali ne zamjenjuje dokazni postupak
U praksi se snimci mogu koristiti za provjeru kretanja osoba i vozila, redoslijeda događaja ili pojedinih radnji. Ipak, ograničen ugao kamere, slab kvalitet slike, nepotpun zapis ili nedostatak zvuka mogu otežati utvrđivanje svih relevantnih okolnosti.
Zbog toga je važno razlikovati ono što se na snimku neposredno vidi od zaključaka koji se na osnovu njega izvode.
Iz Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona upravo na to upozoravaju građane, naglašavajući da se dokaz ne procjenjuje samo prema tome koliko uvjerljivo izgleda, nego i prema njegovoj autentičnosti, kontekstu i povezanosti s drugim dokazima.
Zaključak je da video-snimak može biti zakonit i veoma značajan dokaz u krivičnom postupku, ali njegovo postojanje samo po sebi ne znači da je slučaj riješen ili da je nečija krivica dokazana. O tome odlučuje nadležni sud na osnovu zakonito izvedenih i ocijenjenih dokaza./Tuzlainfo.ba/
