U zemlji u kojoj predizborna kampanja nikada ne prestaje, ona formalna, zakonom propisana – jednomjesečna trka na birače pred Opće izbore 2026. godine uveliko je počela. Stotine kandidatkinja i kandidata za raznorazne pozicije od kantonalnih skupština, preko parlamenata, pa sve do Predsjedništva, danima se već smiješe sa reklamnih panela, dok cijelo društvo čeka! Čekaju se nove izborne tehnologije koje bi po prvi put u Bosni i Hercegovini trebale donijeti poštenije izbore. Barem se njima nadaju u Centralnoj izbornoj komisiji iz koje su, krajem augusta ove godine kompletirali biračke spiskove na kojima se nalazi 3.408.517 birača s pravom glasa. Među njima i veliki postotak birača sa invaliditetom.
Biometrijska identifikacija birača, unificiran izgled glasačkih listića koji će biti veličine A4 papira, glasanje markerom umjesto upisivanja iksića hemijskom olovkom, skeniranje glasova – sve su to noviteti koji stižu s novim tehnologijama. Iako je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine omogućila primjenu skenera na svim biralištima u zemlji, izborni proces 4. oktobra, ipak neće biti potpuno automatizovan, a prema svemu sudeći, čini se, neće biti svima ni prilagođen. Za Tifu Tučić, izvršnu direktoricu Udruženja građana oštećenog vida iz Tuzle, to je, kaže, razlog zbog kojeg razmišlja da na izbore ove godine uopšte i ne izađe. Ne bi joj bilo prvi put, zato što se, priča nam, od izbora do izbora, samo dodatno razočara u državu koja ne preza od diskriminacije.
„Najavom i uvođenjem novih tehnologija, nažalost, ništa se ne mijenja u odnosu na dosadašnje izborne procese, naročito u pogledu pristupačnosti za slijepe i slabovidne osobe. Tehnologija ide u nekom drugom pravcu, a ne u pravcu pristupačnosti. I ovoga puta su nas zaobišli, a naše glavne primjedbe na dosadašnje izborne procese su zanemarili. Glasanje u tajnosti, kao temeljno ljudsko pravo, ni ovoga puta neće biti zagarantovano zbog čega se jednostavno ne želim osjećati građankom drugog reda“ – kaže Tifa, koja je i kao članica Vijeća za osobe sa invaliditetom Bosne i Hercegovine, u proteklom periodu, više puta pokušavala skrenuti pažnju na glavne nedostatke izbornog procesa, ali – kaže, niko to, čini se, nije htio čuti.
Na pitanja da li su nove izborne tehnologije zaista prilagođene svim biračima, pa i onima sa fizičkim, vizuelnim, slušnim, intelektualnim i psihosocijalnim invaliditetom i na koji način takve osobe mogu glasati, iz Centralne izborne komisije BiH generički odgovaraju kako je Pravilnikom o provođenju Općih izbora 2026. godine regulisan način glasanja, baš kao i način glasanja birača koji su slijepi, nepismeni ili zbog invaliditeta, starosti ili bolesti vezani za svoj dom ili neku od socijalnih ustanova.
„Za osobe koje su vezane za svoje domove zbog starosti, bolesti ili invaliditeta i za osobe koje su vezane za ustanove, a imaju biračko pravo općinske/gradske izborne komisije formiraju mobilne timove (biračke odbore) koje po utvrđenoj proceduri obilaze domove i ustanove i omogućavaju glasanje osobama koje su na spiskovima za glasanje putem mobilnog tima. Ukoliko biraču na osnovu otiska prsta nije moguće izvršiti autentifikaciju, predsjednik biračkog odbora i član biračkog odbora zaduženi za identifikaciju/autentifikaciju na osnovu
dvostruke provjere važećeg ličnog dokumenta utvrđuju identitet birača i izdaju štampanu potvrdu o izvršenoj identifikaciji bez autentifikacije koju birač potpisuje i predaje članu biračkog odbora za identifikaciju/autentifikaciju, a koji potvrdu odlaže u kutiju za odlaganje potvrda o izvršenoj identifikaciji/autentifikaciji birača. Prilikom glasanja birača koji je slijep, nepismen ili lice s invaliditetom, birač ima pravo koristiti pomoć drugog lica kojeg on izabere i uz odobrenje predsjednika biračkog odbora što je detaljno regulirano članom 24. Pravilnika o provođenju Općih izbora 2026. godine u Bosni i Hercegovini.“ – pojašnjavaju iz CIK-a. To praktično znači da će i nove tehnologije raditi po starim pravilima uz korištenje, ranije već viđene mogućnosti nazvane PDL – „Pomoć drugog lica“, a kojoj se osobe sa invaliditetom, u prvom redu slijepi i slabovidni, poput Tife Tučić godinama i protive.
U Pravilniku o provođenju izbora u Bosni i Hercegovini stoji kako pravo na pomoć drugog lica imaju slijepi, slabovidni, nepismeni i fizički nesposobni birači. Za one, koji zbog fizičkih prepreka i biračkog mjesta neprilagođenog njihovom invaliditetu, ne budu mogli ući na biralište, omogućit će se i glasanje u kabini izmještenoj na pogodniju lokaciju, ali opet uz pomoć drugog lica koje će, kako se navodi u CIK-ovom objašnjenju, „u zaštitnoj fascikli glasačke listiće odnijeti do glasačke kutije, otvoriti fasciklu, staviti glasačke listiće u skener“, te tako finalizirati čin glasanja svog izabranika – daleko od birača sa invaliditetom, kojem ponovo ostaje uskraćena potpuna tajnost glasanja i narušeno pravo na njegovu izbornu samostalnost. Kakvo-takvo rješenje, barem za osobe oštećenog vida, Tifa i njene kolege iz Vijeća za osobe sa invaliditetom BiH vide u primjeni Brajeve matrice, odnosno specijalnog tehničkog pomagala izrađenog od čvrstog materijala, koja bi se vrlo jednostavno mogla umetnuti preko glasačkog listića čime bi se slijepim i slabovidnim osobama omogućilo da prepoznaju utisnuti pripadajući redni broj željenog kandidata ili više njih, te samostalno glasaju popunjavajući markerom unaprijed pripremljen prorez na listiću. Takvo glasanje već je viđeno u susjednoj Crnoj Gori, ali u Bosni i Hercegovini, čini se, teško da će biti na raspolaganju do 4. oktobra. Nisu optimistični ni u Koaliciji „Pod lupom“ odakle potvrđuju kako je upotreba Brajeve matrice tek samo preporuka za koju ne postoje jasne naznake da će biti iskorištena u praksi. „Postoje mogućnosti da se cjelokupna primjena novih tehnologija iskoristi kako bi i biračima sa invaliditetom olakšala proces glasanja, naročito kada znamo da i skeneri glasačkih listića nude opcije za emitovanje audio instrukcija uz mogućnosti prikopčavanja slušalica, za koje, također, nismo sigurni da će se koristiti na ovogodišnjim izborima“ – kaže portparol Koalicije, Hasan Kamenjaković.
„Pristup biračkom mjestu dugotrajni je problem s kojim se susreću birači sa invaliditetom na biralištima u BiH. Podaci iz ranijih izbornih procesa pokazuju kako više od 30 posto birališta nije prilagođeno ovoj populaciji što predstavlja trajni problem. Nove tehnologije, same po sebi, ne bi trebale uzrokovati prevelike smetnje osobama svih vrsta i stepena invalidnosti, ali tamo gdje ipak bude prepreka, zagarantovana je mogućnost korištenja tzv. PDL instituta koji ovoga puta podrazumijeva i biometrijsku identifikaciju osobe koja pomaže biraču sa invaliditetom. Cilj je da se smanji zloupotreba takve pomoći za razliku od ranijih izbornih godina, kada je jedna osoba više puta posredovala pri glasanju“ – zaključuje Kamenjaković.
Izbori u zemlji bez registara
Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj ne postoji jedinstven registar osoba sa invaliditetom na nivou države. Posljednji relevantni podaci dostupni javnosti su iz 2013. godine kada je prema
popisu stanovništva, u zemlji evidentirano 294.058 osoba sa određenim stepenom invaliditeta ili nekim drugim poteškoćama pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u Bosni i Hercegovini živi između 300.000 i 550.000 osoba sa invaliditetom, uključujući i ratne vojne invalide i civilne žrtve rata. Ako se zna da je više od 90% osoba od ovih brojki punoljetno, onda možemo govoriti o skoro 10% biračkog tijela koje nije zanemarivo s aspekta utjecaja kakav mogu napraviti na izborni rezultat pojedinih stranaka i kandidata.
Upravo zato, predsjedniku Organizacije amputiraca Republike Srpske „UDAS“, Željku Volašu, nije jasno kako su nove izborne tehnologije mogle biti stavljene u punu primjenu, bez prethodnog testiranja na različitim profilima osoba sa invaliditetom. CIK BiH je to, kaže, trebao, ali nije učinio iako se radi o izuzetno širokoj populaciji društva. „Centralna izborna komisija BiH je to trebala uraditi, kako bi se vidjelo na koji način će napraviti ili spriječiti novu barijeru prema osobama sa invaliditetom. Naročito smo zabrinuti jer i bez novih tehnologija, izborni proces godinama već stvara dosta diskriminacije prema osobama sa poteškoćama.“ – ističe Volaš koji je prisustvovao i jednoj od edukacija o novim izbornim tehnologijama koju su u glavnom gradu BiH, neposredno pred početak predizborne kampanje, organizovali Centralna izborna komisija i Misija OSCE-a u BiH. „Ono što smo tada mogli vidjeti iz prezentacije CIK-a i novi listići su dosta komplikovaniji, naročito za osobe sa umanjenim intelektualnim sposobnostima. Osobe koje su bez ruku ili imaju otežane funkcije svojih gornjih ekstremiteta, jako će teško moći koristiti nove tehnologije, te nije jasno kako će takve osobe zaista moći učestvovati u izbornom danu. Najgore od svega je što smo, iz razgovora s čelnim ljudima Izborne komisije, stekli dojam kako ni oni ne znaju kako će nove tehnologije izgledati uživo na biralištima tog 4. oktobra. Naša glavna primjedba i ovoga puta je što CIK, čini se, minimizirala pitanja koja su osobama sa invaliditetom od velikog značaja.“ – pojašnjava Volaš.
„Pričamo o poštenim izborima, a ustvari radimo diskriminaciju prema jednoj grupi birača koja uopšte nije mala. Oko 10% glasačkog tijela su osobe sa invaliditetom. Govorimo o skoro svakom desetom biraču koji se ponovo susreće s barijerama i diskriminacijom od samih političkih partija, njihovih kampanja, programa u kojima su minimalno zastupljeni – ako su ih se uopšte i sjetili, od programa koji nisu dovoljno jasni, pa sve do izbornog procesa koji nam ponovo nije prilagođen. To nam govori kako i političari i sistem, pitanja osoba sa invaliditetom tretiraju kao pitanja na najnižem nivou jer se našom populacijom, smatraju, treba baviti samo s aspekta socijalnih tema i milosrđa. Tome u prilog ide i činjenica da, ni u kampanjama koje mnogi vode, nemamo dovoljno prilagođene stranačke materijale kako bismo se pravovremeno mogli informisati o njihovim programima kao ostali građani Bosne i Hercegovine. – akcentuje predsjednik Volaš i dodaje kako ćemo 4. oktobra možda imati poštenije izbore, ali će oni sigurno biti u znaku diskriminacije. „Upravo zbog toga, sve više osoba sa invaliditetom, bez obzira što su upisani u centralni birački spisak s pravom glasa, na Izbore neće izaći, spremni da se odreknu vlastitih prava kako bi se spasili nelagode uzrokovane diskriminacijom“ – dodaje na kraju.
Učimo li iz vlastitih prilika i grešaka?
Pilot projekat djelomičnog implementiranja novih izbornih tehnologija iz 2024. godine, Bosna i Hercegovina ipak nije iskoristila kako bi izborni proces učinila inkluzivnijim. Pokazuje to i
Komparativna studija Vijeća Evrope o učešću osoba sa invaliditetom u izbornim procesima u kojoj se jasno naglašava kako se BiH i dalje suočava s izazovima u pogledu osiguravanja nezavisnog, tajnog i ravnopravnog učešća birača sa invaliditetom. Studija pokazuje kako fizička pristupačnost i dalje predstavlja jedan od najistaknutijih problema budući da su posmatrači na Lokalnim izborima 2024. godine konstatovali da čak svako drugo uzorkovano biralište nije omogućavalo samostalan pristup biračima sa invaliditetom, dok je svako peto biračko mjesto, unutrašnjim rasporedom bilo neodgovarajuće za ovu populaciju.
Nove tehnologije 4. oktobra na birališta donose skeniranje glasačkih listića prije nego što oni završe u glasačkoj kutiji. To nije elektronsko glasanje, zato što je glavnina procesa, iako izmijenjena, i dalje svima poznata – navodi se u Studiji. „Ako se o pitanju pristupačnosti ne bude vodilo računa prilikom nabavke, testiranja, obuke osoblja, informiranja o glasačkom listiću, postavljanju skenera, definiranju alternativnih procedura i edukacije birača, nove tehnologije mogu reproducirati ili produbiti postojeće prepreke. Stoga je neposredni prioritet osigurati da cjelokupan birački proces bude funkcionalan za osobe s invaliditetom: od provjere informacija, dolaska na biračko mjesto i prolaska kroz postupak identifikacije, preko razumijevanja glasačkog listića i rednih brojeva kandidata, popunjavanja glasačkog listića i njegovog umetanja u skener, do mogućnosti korištenja pomoći druge osobe na zahtjev i podnošenja prigovora u slučaju da pristup nije osiguran.“ – stoji među zaključcima.
Da može drugačije pokazuju i primjeri četiri države članice Evropske Unije, kao što su Hrvatska, Irska, Njemačka i Estonija u kojima je, navodi se dalje u Studiji, ostvaren veliki inkluzivni pomak u izbornim procesima i to zahvaljujući mjerama koje nisu iziskivale ustavne ili zakonske reforme – nego samo dobru volju. U Hrvatskoj birači na raspolaganju imaju audio upustva za glasanje; u Irskoj su uvedene taktilne podloške glasačkih listića uz besplatnu telefonsku liniju sa informacijama o svim kandidatima; Njemačka nudi informacije na znakovnom jeziku; dok Estonija ide i korak dalje pa nudi povećala prilikom glasanja, kao i mogućnost glasanja na daljinu, čak i u online formi. Zajedničko svim ovim zemljama je to što su osobama sa invaliditetom prilagođene i visina glasačkih kabina kao i raspored unutar samog birališta.
Pošteniji izbori, ali…
„Za jedan dio birača izbori će još jednom biti ‘festival demokratije’, za drugi dio ‘samo mučenje'“ – slikovito objašnjava Elvir Čorhodžić, iz Mreže „Moje pravo“ koja okuplja više od 50 udruženja osoba sa invaliditetom iz Federacije BiH. Daleko od interesa nadležnih, a još dalje od inkluzije su, u svemu ovome, i osobe sa neuropsihičkim poteškoćama u razvoju za koje, nerijetko, članovi biračkih odbora, nisu dovoljno dobro edukovani i spremni. „BiH čak i sistemski diskriminiše svoje građane sa neuropsihičkim poteškoćama u razvoju koje imaju pravo glasa samo ako imaju radnu sposobnost, dok one kojima je takva sposobnost oduzeta, automatski briše iz biračkog spiska“ – naglašava Čorhodžić. Takva praksa, i prema ranije spomenutoj Studiji Vijeća Evrope, suprotna je od onoga što propisuju Evropski sud za ljudska prava i Venecijanska komisija, ali to je ionako tema sama za sebe.
„Ako će nove tehnologije smanjiti zloupotrebe prilikom glasanja na izborima i pomoći da se dogode reforme, a birači, bez obzira na vrstu invaliditeta, osjećaju bolje i sigurnije na dan
glasanja, onda će to biti jako dobro. Ukoliko neće – onda ćemo imati nove tehnologije u sjeni starih problema“ – zaključuje Elvir Čorhodžić iz Mreže „Moje pravo“.
Sličnih razmišljanja o novim tehnologijama su i u sedam udruženja okupljenih oko Gradskog odbora udruženja invalida u Banjoj Luci. Jovica Gajin, koji je predsjedavajući ovog neformalnog tijela ne spori činjenicu da su svaki izbori važni, ali dostojanstvo građana ipak mora biti malo važnije. „Poštujući zakonsku regulativu, izbori su jedini legitimni način utjecanja na političku, ekonomsku, socijalnu, kulturnu i druge sfere u društvu. Izlazak i pravo na izbore trebalo bi da ima svaki punoljetni član društva. Iako je deklarativno tako, u praksi to, naravno, u našem društvu, opterećeno raznim anomalijama, nije slučaj. Nove tehnologije, iako je zamišljeno da služe svrsi, u nedostatku naučene prakse, ne ispunjavaju tu formu, u onoj mjeri koliko bi trebalo. Stoga nove tehnologije neće povoljnije utjecati – prvo na povećanje broja osoba sa invaliditetom koje će izaći na izbore, a drugo – neće utjecati ni na to da lica sa invaliditetom kvalitetnije razumiju glasačke listiće, novi sistem glasanja i sve ostalo. Zato bi bilo zanimljivo poslije svega uraditi analizu koja bi nam dala smjernice za buduća postupanja prema osobama sa invaliditetom.“ – kaže Gajin.
Autor: Tahir Žustra, novinar, reporter i urednik.
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta MediaLit, koji realizuje Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa Helsinškim odborom za ljudska prava u Srbiji, Helsinškim odborom za ljudska prava u Sjevernoj Makedoniji, Tirana Centrom za novinarsku izvrsnost u Albaniji i Atlantskom Inicijativom u Bosni i Hercegovini. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama Vlade Crne Gore. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost autora i ne odražava nužno stavove CGO-a, partnerskih organizacija, Evropske unije ili Ministarstva.
