Ustavni sud Republike Srpske ukinuo je odredbu Krivičnog zakonika kojom je osuđenicima bilo omogućeno da kaznu zatvora do jedne godine zamijene novčanom, uz obrazloženje da takvo rješenje stvara nejednakost među građanima i pogoduje onima koji imaju dovoljno novca. Sud je naveo da osporena norma “dovodi do diskriminacije građana na osnovu imovinskog stanja” i narušava načelo vladavine prava jer omogućava različite standarde primjene kaznene politike.
Raniji sistem zamjene kazne, koji je u praksi funkcionisao gotovo automatski, stručna javnost u RS-u već je nazvala nefer, jer je omogućavao da bogatiji izbjegnu zatvor, dok siromašniji nisu imali takvu mogućnost. Advokat Miodrag Stojanović podsjetio je da je u izvornom zakonskom rješenju sud odlučivao pojedinačno o svakom zahtjevu, dok je kasnijim izmjenama ta procjena nestala. On upozorava na novi vid nejednakosti koja je sada nastala između entiteta i Distrikta: “Neko ko je počinio djelo na prostoru Bijeljine ne može zamijeniti, a neko tri kilometra dalje, na području Brčkog, može to zamijeniti. O čemu pričamo?”
Stojanović smatra da će Narodna skupština RS-a vjerovatno morati pronaći kompromisno rješenje i vratiti sudu diskreciono pravo da procjenjuje da li se svrha kažnjavanja može postići i bez odlaska u zatvor. “Bitno je da se ostvari suštinski smisao zakonodavca, a to je specijalna prevencija”, kaže on.
U Federaciji BiH zamjena kazne i dalje postoji, ali prema fiksnom iznosu od 150 KM po danu zatvora, što advokati također nazivaju nepravičnim. Senad Pizović smatra da takvo rješenje “pravi privilegiju bogatih” i navodi primjer radnika s minimalnom platom koji bi za kaznu od šest mjeseci morao platiti 27.000 KM. Predlaže da sud u svakom predmetu procjenjuje realan dnevni iznos prema imovnom stanju osuđenika.
Stručnjak za ustavno pravo Filip Novaković ocjenjuje da je sada u BiH nastala “pravna asimetrija” jer različiti dijelovi države imaju suštinski različita rješenja. Smatra da odluka Ustavnog suda RS-a predstavlja važan korak u usklađivanju domaćeg sistema sa evropskim standardima, jer nedvosmisleno ukazuje da kazneni sistem ne smije stvarati “privilegije bogatima” niti “kažnjavati siromaštvo”.
Novaković poručuje da bi zakonodavci u entitetima, Distriktu i na državnom nivou trebali istovremeno pristupiti izmjenama kako bi se uklonile razlike koje narušavaju pravnu sigurnost. “Najbolje rješenje bilo bi da sud ima diskreciono pravo, ali ne i obavezu, da odobri zamjenu kazne zatvora novčanom – i to samo ako ocijeni da se time može ostvariti svrha kažnjavanja, bez narušavanja načela jednakosti”, kaže on, uz napomenu da koordinacija pravosudnih institucija ostaje ključno pitanje koje tek treba riješiti.