Među hiljadama učesnika ovogodišnjeg Marša mira, kojim se obilježava 30 godina od genocida u Srebrenici, bila je i grupa iz Italije.
Među njima je i Vanesa Vairo, koja je svoje iskustvo podijelila sa nama, ističući važnost zajedničkog sjećanja i solidarnosti.
“Zovu ga Marš mira od 2004. godine, kada je prvi put organizovan da bi se odala počast bošnjačkim žrtvama genocida koji su počinili Srbi,” kaže Vanesa. “Ali tog jula 1995. godine, to nije bio Marš mira, već Marš smrti za hiljade muškaraca i dječaka iz Srebrenice koji su pokušavali doći do slobodne teritorije.”
Za Vanesu i njene saputnike iz Italije, ovogodišnji marš nije bio samo komemoracija, već i prilika da se osjeti i razumije patnja, ali i snaga preživjelih i njihovih porodica.
“Trideset godina kasnije, šta je ostalo od tog marša?” pita se Vanesa.
“Naravno, ostao je bol. Sjećanje koje oživi na svakom koraku. Ali ostalo je i nešto dublje, nešto neočekivano, zajednička borba koja se pretvara u brigu za drugog čovjeka.”
Kroz naporne kilometre planinskog puta, učesnici su dijelili ne samo hranu i vodu, nego i priče, emocije i trenutke potpune ljudske bliskosti. “Čak i među potpunim neznancima, osjećali smo blizinu. Razumjeli smo se bez riječi, osmijesima, pogledima, kratkim razgovorima na suncu, u pauzama dok smo se borili s umorom.”
Za Vanesu Vairo, ovo iskustvo ostaje jedno od najtežih, ali i najdragocjenijih.
“Svaki korak, svaki zadihani dah, svaka pružena ruka, imali su smisla. Zahvalni smo ljudima koji su nas dočekali otvorenih vrata, koji su nas čekali po kiši da nam daju vodu, kafu, čaj, voće, kolače. Koji su s nama plakali i s nama se smijali.”
Italijanski učesnici posebno su istakli toplinu i povjerenje domaćina, bez predrasuda i zamjerki što nisu bili prisutni ranije.
“Prihvatili su nas sada, kao ljude koji slušaju, pamte i čuvaju uspomenu. I baš tamo gdje je prije trideset godina izgubljen svaki trag ljudskosti, danas smo, na tom istom putu, pronašli toliko čovječnosti.”
Vanesa je zahvalila i kolegama iz grupe, ali i ljudima iz Bosne i Hercegovine koji su ih podržali, posebno ističući važnost ovakvih susreta za povezivanje i zajedničko pamćenje./S.P./
