Bosna i Hercegovina ulazi u novu fazu finansijske blokade zbog spora sa slovenskom firmom „Viaduct“, nakon što je presudom utvrđeno da država toj kompaniji duguje 110 miliona maraka. Danas ističe rok za isplatu, a iznos se od sutra povećava za dodatna dva miliona, uz svakodnevni rast za skoro 19 hiljada maraka na ime kamata.
U pozadini ovog slučaja stoji prekinuti koncesioni ugovor s Vladom Republike Srpske, čije posljedice sada dolaze na naplatu državnoj razini. No, rješenje nije ni na vidiku. Vijeće ministara BiH do danas nije pronašlo pravni ni budžetski osnov da isplati dug, jer se entitetski interesi ne mogu usaglasiti.
Predstavnici iz Republike Srpske insistiraju da se dug namiri iz državne kase, dok se u Federaciji BiH protive takvom modelu, s obrazloženjem da nisu ni učestvovali u sklapanju spornog koncesionog ugovora.
Predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto smatra da je jedini izlaz u usvajanju budžeta kojim bi se definirala institucija nadležna za plaćanje. Ipak, čak i da se takav budžet usvoji, ostaje pitanje ko bi i kada mogao nadoknaditi štetu državi. Federacija BiH, poručuju iz Sarajeva, nema namjeru preuzimati tuđe obaveze.
U međuvremenu, svaka neodgovorena sedmica znači dodatne troškove. Dug BiH prema Viaductu nije samo pravna i politička komplikacija, već i konkretna finansijska šteta koja svakodnevno raste.
Pred Komisijom za finansije i borbu protiv korupcije Parlamenta BiH, državni pravobranilac Mlađen Mandić otvoreno je govorio o sumnjama da čitav ugovor nosi obilježja dogovora u korist pojedinaca. Naveo je da mu je još prilikom čitanja tužbe bilo jasno da se radilo o neobično “opuštenom” pristupu i da su se, čim je „Viaduct“ najavio mogući dogovor, oko toga okupili bivši premijeri i ministri.
U svom svjedočenju pred parlamentarnom komisijom, Mandić je iznio ozbiljnu ocjenu da mnoge koncesije u entitetu RS zapravo funkcionišu kao sistem privatne koristi na račun javnog novca. Ističe da su rudna bogatstva najčešće predmet upravo takvih sumnjivih aranžmana, iz kojih entitet nema stvarnu korist, ali redovno podmiruje štetu.
U slučaju “Viaduct”, šteta bi mogla biti još veća ako država ne pronađe način da reaguje brzo. Mandić je uvjeren da će dug na kraju ipak pasti na teret entiteta koji ga je stvorio.
Bez budžeta za 2025. godinu, bez političkog konsenzusa i bez spremnosti na odgovornost, BiH ponovo ulazi u scenarij u kojem sudske presude vrijede više od političkih odluka, a građani će ih plaćati — direktno ili kroz nove rezove.
