Josipovac je katoličko groblje u Tuzli. U sklopu je istoimenog samostana časnih sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi, koji je jedan od trinaest tuzlanskih nacionalnih spomenika BiH, no nažalost groblje ne uživa isti status.
Groblje časnih sestara Kćeri Božje ljubavi nalazi se u nesporednoj blizini napuštenog samostana “Josipovac”, u istočnom dijelu grada, tačnije u Mjesnoj zajednici Slavinovići.
Ženska redovnička služba Sestre Kćeri Božje ljubavi, u Sarajevu 1882. godine gradi Zavod sv. Josipa. Ubrzo Družba sestara Kćeri Božije Ljubavi nakon dolaska u tuzlanski kraj osniva svoje institucije na tri odvojena lokaliteta: u Tuzli, 1883. godine školu, a 1885. godine Zavod, koji je bila embrion njihovog djelovanja u školstvu; 1884. godine samostan Emaus na lokalitetu Breške kod Tuzle i 1886. godine samostan sa ekonomijom na lokalitetu Dragoželj (kasnije nazvan Josipovac) kod Tuzle.
Nakon dobivanja zemljišta 1883. godine izgradnja samostanske zgrade na današnjem Josipovcu započela je 29. maja 1886., a završena 6. septembra 1886. godine.
Originalni arhitektonski izgled, koji je objekat imao u periodu 1886–1947. godina je naknadnim dogradnjama izmjenjen.
U samostanskom objektu na Josipovcu, koji nakon nacionalizacije 1945. postaje državna svojina, prvo se smjestila Voćarska škola, a u šezdesetim godinam 20. vijeka je pregrađen u stambene jedinice i još uvijek u objektu živi nekoliko porodica.
Na katoličkom groblju su ukopane 34 časne sestre od kojih je najstarija sestra Leocadia Roun ukopana 19.8.1885. godine. Na ploči koja se nalazi na groblju ispisana su imena i prezimena upokojenih sestara, koja su svakako zanimljiva jer se danas rijetko čuju.
Većina sestara je došla iz Austrije, Njemačke, Češke, Poljske ili Hrvatske. Ovdje su došle s ciljem da pomažu stanovništvu, a u vezi toga postoje i dokumenti.