Prema planovima političkih partnera, Tuzlanski kanton bi 30. novembra trebao dobiti novu Vladu. Iako će okosnicu vlasti ponovo činiti SDA i DF, promjene u sastavu izvršne vlasti bit će gotovo potpune. Od 13 ljudi koji su činili dosadašnju Vladu Tuzlanskog kantona, uključujući premijera, samo jedno ime nalazi se i na spisku budućih članova Vlade.
Za premijera Tuzlanskog kantona predložen je Omer Kovčić, dok bi resore trebali preuzeti Sejfo Muharemović (unutrašnji poslovi), Nataša Marošević (pravosuđe i uprava), Harun Bećirović (obrazovanje i nauka), Mustafa Ljajić (prostorno uređenje i zaštita okolice), Eldin Omić (finansije), Miodrag Tanasijlović (kultura, sport i mladi), Sabahudin Sakić (trgovina, turizam i saobraćaj), Abdulah Zukić (poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivreda), Mujo Imširović (zdravstvo), Mirza Okić (rad, socijalna politika i povratak), Omer Ahmetović (privreda) i Jasminko Mahovkić (boračka pitanja).
To je, dakle, sastav koji bi, ukoliko se realizuje dogovor političkih partnera, trebao preuzeti upravljanje Tuzlanskim kantonom u narednom četverogodišnjem periodu.
S druge strane, još uvijek aktuelnu Vladu TK predvodi premijer Irfan Halilagić, a čine je Nedžad Bristrić (unutrašnji poslovi), Nataša Marošević (pravosuđe i uprava), Ahmed Omerović (obrazovanje i nauka), Anela Ajšić (prostorno uređenje i zaštita okolice), Suad Mustajbašić (finansije), Damir Gazdić (kultura, sport i mladi), Almir Žilić (trgovina, turizam i saobraćaj), Fedahija Ahmetović (poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivrede), Dušanka Bećirović (zdravstvo), Fadil Alić (rad, socijalna politika i povratak), Edin Duraković (privreda) i Senada Dizdarević (boračka pitanja).
Šta je zajedničko ovim dvjema vladama?
Prije svega, politička struktura. U obje je SDA dominantna stranka sa sedam ministarskih pozicija, dok DF ima dvije. Zajedničko im je i to što će obje nastati kao rezultat političkih dogovora unutar istog bloka stranaka.
Ali kada se uporede imena, dolazimo do podatka koji otvara mnogo ozbiljnija pitanja.
Od 13 članova aktuelne Vlade TK, samo Nataša Marošević trebala bi zadržati svoju poziciju. Svih ostalih 12, uključujući premijera, odlazi.
Jesu li SDA i DF upravo poručili da njihovi ministri nisu dobro radili?
Ovdje dolazimo do ključnog pitanja koje bi rukovodstva SDA i DF-a trebala objasniti javnosti.
Ako su ove dvije stranke zadovoljne radom Vlade koju su predvodile, zašto su odlučile promijeniti gotovo sve ljude koji su taj posao obavljali? Ako nisu zadovoljne, zašto to nisu jasno rekle građanima?
Jer potpuna kadrovska promjena, bez uvjerljivog obrazloženja, šalje poruku koja se teško može drugačije protumačiti nego kao svojevrsno odricanje od rezultata vlastite vlade.
A s ocjenom da Vlada Irfana Halilagića nije dobro radila mnogi se neće složiti.
Naprotiv, postoje ozbiljni argumenti da se Halilagićeva Vlada može svrstati među uspješnije kantonalne izvršne vlasti u posljednje dvije decenije.
Ne zato što je bila bezgrešna, nego zato što je, uprkos složenim političkim okolnostima, uspjela sačuvati stabilnost, bez političkih turbulenicija koje su u proteklom periodu često znale uticati na normalno funkcionisanje TK-a, pokrenuti nekoliko važnih razvojnih projekata i mandat privesti kraju bez većih socijalnih potresa.
Uz to, uspijevala je funkcionisati i između snažnih unutrašnjih struja SDA, čiji međusobni odnosi nerijetko predstavljaju veći izazov za stabilnost vlasti od same opozicije.
Vlada koja je imala rezultate, ali i ozbiljne izazove
Halilagićeva Vlada bila je relativno mlada, a nekoliko njenih članova posebno se izdvajalo aktivnošću i nastojanjem da javnosti predstave konkretne rezultate svog rada.
Među njima su svakako Ahmed Omerović (SDA) i Damir Gazdić (DF), ministri koji su kroz svoje resore pokazivali izraženu inicijativu i ulagali značajan trud da njihov rad bude vidljiv i mjerljiv.
Naravno, bilo je i onih koji su ostali znatno manje primjetni u javnosti. Ali upravo je to dodatni razlog za pitanje zbog čega nije napravljena selekcija na osnovu rezultata, umjesto gotovo potpune smjene cijelog sastava.
Tokom mandata ove Vlade započeti su ili pokrenuti neki od projekata o kojima se u Tuzlanskom kantonu govorilo decenijama.
Obnova zgrade Vlade TK, početak izgradnje Kampusa Univerziteta u Tuzli i velika ulaganja u opremanje Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla samo su neki od njih.
U istom periodu kantonalni budžet dostizao je historijski visoke iznose, a Vlada iza sebe ostavlja i budžetski suficit.
Istovremeno, mandat nije bio obilježen velikim protestima i štrajkovima koji bi ozbiljnije ugrozili funkcionisanje kantonalnih institucija.
To, naravno, ne znači da problema nije bilo.
Dva posebno osjetljiva slučaja obilježila su javni prostor: postupak nabavke linearnog akceleratora za UKC Tuzla i slučaj seksualnog iskorištavanja maloljetnica u koji su, prema optužnivi, umiješani i policijski službenici. Oba slučaja imju svoj sudski epilog i tek će biti utvrđeno koliko je i dali je uopšte bilo “krivice” kantonalne vlasti.
Zašto iskustvo nije bilo dovoljno za novi mandat?
Ako je Vlada bila stabilna, ako su pokrenuti važni projekti, ako su ostvareni značajni budžetski rezultati i ako je dio ministara pokazao ozbiljan angažman, postavlja se sasvim logično pitanje.
Zašto niko od njih, uključujući premijera Irfana Halilagića, nije dobio priliku da nastavi posao?
Zar baš nijedan od tih ljudi nije zaslužio novi mandat?
Zar iskustvo stečeno tokom četiri godine upravljanja složenim sistemima nema nikakvu vrijednost?
Zar je za Tuzlanski kanton bolje da gotovo svi resori ponovo počinju s novim ljudima, novim upoznavanjem sistema i novim političkim prioritetima?
Odgovori na ta pitanja vjerovatno se nalaze mnogo više u unutrašnjim odnosima SDA nego u objektivnoj analizi rada dosadašnjih ministara.
U stranci koja je na posljednjim izborima u Tuzlanskom kantonu dobila 58.338 glasova, očigledno je prevladala logika kadrovskog preslagivanja i zadovoljavanja interesa različitih lokalnih organizacija.
A upravo su rezultati Halilagićeve Vlade, barem kod dijela birača, mogli biti jedan od razloga zbog kojih je SDA dobila njihovo povjerenje.
Sada se tim istim biračima praktično poručuje da njihova ocjena dosadašnjeg rada nije presudna za izbor ljudi koji će voditi kanton.
„Kukići sa Temua“ i politika unutrašnjih interesa
U političkoj historiji Tuzlanskog kantona već smo gledali koliko snažan utjecaj pojedinaca i lokalnih stranačkih struktura može oblikovati kadrovske odluke.
Javna je tajna da u SDA procese vode „Kukići sa Temua“ – lokalni politički centri moći kojima je kontrola nad kadrovima važnija od kontinuiteta rezultata.
To je politička ocjena, ali i pitanje koje se nameće kada gotovo kompletna Vlada nestane sa spiska kandidata za novi mandat, a javnost ne dobije uvjerljivo objašnjenje zbog čega.
Umjesto jasne strategije, prepoznatljivog kontinuiteta i političkog kapitaliziranja rezultata vlastite Vlade, SDA TK ostavlja dojam stranke koja je više zaokupljena unutrašnjom raspodjelom pozicija nego vlastitim dugoročnim imidžom.
Očigledno je važnije zadovoljiti pojedine lokalne organizacije, sačuvati poziciju „prvog u kantonu“ i održati unutrašnju ravnotežu moći nego poslati poruku da se uspješan rad nagrađuje.
U takvom pristupu posebno se zanemaruju birači koji nisu članovi SDA (prilično zadovoljni javni sektor), ali su joj dali glas očekujući stabilnost i nastavak započetih projekata.
Njima ovakva kadrovska politika može zvučati kao vrlo jednostavna poruka: „Baš nas briga šta vi mislite.“
I upravo je to najveći politički problem ovakve odluke.
Jer stranka ne živi samo od glasova svog članstva. Njena izborna snaga zavisi i od ljudi koji joj povjerenje daju zbog konkretnih rezultata, političke stabilnosti i uvjerenja da određeni tim može dobro upravljati institucijama.
Račun za ovakvu odluku mogao bi stići za četiri godine
Naravno, bilo bi nepravedno unaprijed osporavati kvalitet budućih ministara.
Među predloženim imenima sigurno ima ljudi koji posjeduju znanje, iskustvo i sposobnosti potrebne za obavljanje odgovornih funkcija. Neki od njih sigurno će ostvariti i bolje rezultate od svojih prethodnika.
Ali to nije suština ovog osvrta.
Problem nije u tome što dolaze novi ljudi, nego u tome što odlaze gotovo svi stari, bez jasnog odgovora na pitanje zašto.
Ako su rezultati prethodne Vlade bili dobri, trebalo je objasniti zbog čega kontinuitet nije poželjan. Ako nisu bili dobri, trebalo je javno reći ko je podbacio i u čemu.
Umjesto toga, dobili smo gotovo potpunu kadrovsku smjenu unutar praktično istog političkog bloka.
Takva odluka možda danas zadovoljava stranačke interese i osigurava unutrašnji mir, ali dugoročno može imati ozbiljnu političku cijenu.
Čak i ako nova Vlada bude radila jednako dobro ili bolje od Halilagićeve, ostaje pitanje kakvu je poruku SDA poslala ljudima koji su glasali za rezultate prethodne vlasti.
A birači takve poruke pamte.
Zato bi SDA TK plodove ovakvog načina odlučivanja mogla osjetiti već na narednim izborima. Ne nužno zbog rezultata nove Vlade, nego zbog načina na koji se odrekla gotovo kompletnog tima koji joj je pomogao da sačuva političku dominaciju u Tuzlanskom kantonu./Tuzlainfo.ba/N.Ć./