U vremenu kada se veliki broj proizvoda izrađuje serijski, gotovo po istom kalupu, Mersudin Karić iz Priluka odlučio je ostati vjeran zanatu u kojem svaki komad drveta može postati nešto posebno. U sklopu porodične kuće u Priluku nalazi se njegova radionica i obrt Art EM, mjesto u kojem već godinama nastaju rezbareni predmeti, levhe, ukrasi, satovi, drveno posuđe, tacne i brojni drugi predmeti.
Mersudin kaže da su mu prvi koraci u ovom poslu bili vezani za ručne radove. Njegov rahmetli djed i otac također su imali privatne firme, pa je odrastao uz posao i zanat, a vremenom je rezbarenje postalo ono u čemu se pronašao.
„Počeci su bili sa ručnim radovima. Nakon izvjesnog vremena nabavio sam i CNC mašine, koje su mi dosta olakšale posao. Najviše sam u početku radio za vjerske objekte, posebno džamije, gdje sam izrađivao levhe i različite ukrase“, priča Karić.
Iako je riječ o zahtjevnom i mukotrpnom poslu, upravo u njemu pronašao je mir.
„Čovjek se jednostavno pronađe u tome. Mene ovaj posao smiruje. Kada radite nešto svojim rukama i gledate kako iz komada drveta nastaje nešto potpuno novo, to ima posebnu vrijednost“, kaže Mersudin. Posebnost njegovog rada je upravo u tome što je svaki predmet unikatan. Čak i kada bi želio ponoviti isti motiv, teško je napraviti dva potpuno identična rada.
„Kada završim jedan rad, veoma je zahtjevno ponoviti ga potpuno isto. Svaki rad je na neki način unikatan i poseban za sebe“, objašnjava.
Posljednjih nekoliko godina sve više radi i za različite manifestacije, udruženja i organizatore događaja. CNC tehnologija mu je omogućila da složenije motive izradi preciznije i brže, ali, kako kaže, mašina je samo pomoć u poslu, ideja, dizajn i završna obrada i dalje traže znanje i iskustvo. Njegov rad može se pronaći u različitim oblicima od levhi i ukrasa za džamije, preko zidnih satova i drvenog posuđa, do rezbarenih tacni ukrašenih različitim motivima.
Posebno mjesto među njegovim radovima zauzima i onaj na kojem je urezan motiv nove džamije u Lukavcu. Upravo taj rad korišten je tokom nedavnog svečanog otvorenja džamije u Lukavcu. Na njemu su bili uklesani motivi vezani za lukavačku džamiju, a makaze za svečano otvorenje stajale su upravo na Karićevom rezbarenom radu. Za Mersudina je to bila posebna potvrda da njegov rad pronalazi put do ljudi i izvan njegove radionice.
„Najdraže mi je kada neko dođe i kaže da želi nešto posebno za određenu osobu ili neki događaj. Tada zajedno tražimo ideju. Nekada mušterija kaže: ‘Ja bih ovo ovako, a ovaj motiv bih drugačije.’ Potrudim se da ispunim tu želju“, kaže Karić.
Upravo se veliki broj narudžbi odnosi na poklone. Ljudi žele nešto što neće izgledati kao još jedan serijski proizvod iz prodavnice, nego predmet koji će ostati kao uspomena.
„Uglavnom se radi po narudžbi. Ljudi najčešće traže nešto za poklon dragoj osobi i uvijek žele nešto novo, nešto što nema svako“, dodaje.
A za kvalitetan rad, kaže, važan je i sam početak, izbor drveta. Karić najviše koristi tvrđe vrste drveta, među kojima su jasen i divlja trešnja, dok je posebno cijenjen i hrast, koji mora biti dobro osušen i imati mali procenat vlage. Kuhana bukva koristi se, između ostalog, za izradu daski, upravo zbog svoje tvrdoće.
„Nije uvijek lako pronaći kvalitetan materijal. Drvo mora biti dobro pripremljeno i osušeno. Meni zbog načina obrade uglavnom odgovara tvrđe drvo, jer ono omogućava kvalitetnu i preciznu izradu, a takvi radovi mogu dugo trajati“, objašnjava. Njegova radionica nalazi se u sklopu porodične kuće, a dio radova uvijek je izložen. Ipak, najveći dio posla nastaje nakon razgovora sa mušterijom i dogovora o tome šta želi. Za Karića je rezbarenje više od običnog posla. To je spoj zanata, strpljenja, kreativnosti i ljubavi prema drvetu./S.P./Tuzlainfo.ba/
