Tuzla je još jednom pokazala da ulična umjetnost ima svoje mjesto u gradu. Zidovi Univerzitetske dvorane pretvoreni su u veliko platno, a treće izdanje Graffiti Jam Unityja okupilo je umjetnike, ljubitelje graffiti kulture i sve one koji su željeli uživo vidjeti kako nastaju veliki zidni radovi.
Umjesto klasične galerije, ovoga puta galerija je bila ulica. Sprejevi, boje i veliki zidovi Univerzitetske dvorane u Tuzli tako su dobili sasvim novo lice. Ono što je do jučer bio tek dio gradskog prostora, zahvaljujući umjetnicima graffiti scene pretvoreno je u veliko platno na kojem se prepliću različiti stilovi, ideje, generacije i pogledi na grad. Iza novih radova stoje godine crtanja, vježbanja, istraživanja i traženja vlastitog umjetničkog izraza.
Tuzlanski zidovi tako nisu dobili samo nove boje, nego i priču, priču o ljudima koji vjeruju da umjetnost ne mora biti zatvorena između četiri zida galerije, već može živjeti tamo gdje svakodnevno prolaze građani. Graffiti Jam Unity još jednom je okupio autore koji dolaze iz različitih sredina i njeguju različite stilove. Casev, Yeti, Dater 127, Wuper i Frenkie svojim su radovima Univerzitetskoj dvorani dali novu vizuelnu energiju, a prolaznicima omogućili da iz neposredne blizine prate kako nastaje umjetničko djelo, od prvih linija i skica do završnih detalja.
Posebnu pažnju zaslužuje Miran Mujačić, organizator dogaðaja i čovjek koji već duže vrijeme pokazuje da graffiti i murali mogu biti mnogo više od ukrasa na zidu. Njegov angažman posebno je vrijedan upravo zato što ne čeka uvijek da mu neko ponudi prostor. Miran je samoinicijativno uradio nekoliko radova u Tuzli, pokazujući da postoji volja, ideja i energija da se gradski prostori učine ljepšim, zanimljivijim i prepoznatljivijim.
Jedan od njegovih posebno upečatljivih radova nalazi se na Sjenjaku, mural s papagajem, koji je nastao upravo zahvaljujući njegovoj vlastitoj inicijativi. Takvi primjeri pokazuju koliko jedan umjetnik, kada ima ideju i dovoljno hrabrosti da je provede, može promijeniti pogled na prostor koji svakodnevno prolazimo. A upravo takve ljude Tuzla treba znati prepoznati.
Miran je kroz svoje društvene mreže već iznio i sjajne prijedloge kako bi pojedini dijelovi Tuzle mogli izgledati drugačije, zanimljivije i savremenije. Među idejama su i prijedlozi za uređenje prostora oko stadiona na Partizanu, koji bi uz osmišljene murale i kvalitetna umjetnička rješenja mogao dobiti potpuno novu vizuelnu priču. I tu bi grad, institucije i lokalna zajednica trebali imati sluha. Ako imamo mlade ljude koji žele nešto napraviti, koji sami pokreću ideje i svojim radom pokazuju da javni prostor može biti ljepši, onda im treba otvoriti vrata, a ne ih zatvarati.
Naravno, uz dogovor, kvalitetne projekte i jasna pravila, graffiti i murali mogu postati važan dio urbanog identiteta Tuzle. Tuzla ima mnogo zidova. Ima i mnogo prostora koji čekaju da budu iskorišteni na bolji način. Možda je vrijeme da na njih počnemo gledati kao na potencijalna platna. Jer ono što je nastalo na zidovima Univerzitetske dvorane pokazuje da boja, ideja i dobra umjetnička ruka mogu gradu dati sasvim novo lice. A umjetnicima koji to žele napraviti treba dati priliku./S.P./
