Odluka Upravnog odbora FK Sloboda Tuzla da Aleksandar Jović, Elmir Šećerbegović, Mario Lovrić, Eldar Jusufović i Saša Arnautović, počevši od naredne domaće utakmice, neće moći prisustvovati događajima koje organizuje klub, neviđeni je presedan na ovim prostorima koji prevazilazi sve dosadašnje metode višegodišnjih sukoba sadašnjih i bivših uprava na Tušnju.
Proteklih godina smo viđali svašta od postavljanja fotografija ljudi kojima SLoboda duguje novac na “humanitarne kutije”, ispisvanje naručenih transparenata, održavanje Skupština kluba u tajnosti, pisanja pa demantovanja svojih saopštenja na klupskim stranicama, ali da nekoliko pojedinaca koje čini rukovodstvo Slobode samostalno odluči koji građani smiju, a koji ne smiju na Tušanj da gledaju svoj klub je nešto što ne smije proći ispod radara i na šta javnost mora reagovati.
Klub je u svom saopštenju o zabrani na koju nemaju pravo ni po jednom zakonu u aktu, kao razlog naveo „postupke i okolnosti koje su nanijele ogromnu materijalnu štetu FK Sloboda Tuzla“, uz napomenu da je protiv navedenih osoba u toku krivični postupak.
Ne ulazeći u njihovu eventualnu odgovornost, koju trebaju utvrđivati Tužilaštvo i sud, niti u pouzdanost podatka da li se postupak zaista i vodi, upravo obrazloženje Slobode čini njihovu odluku pravno upitnom i dovoljnim razlogom da reaguju prije svega oni čiji je vlasništvo Stadion Tušanj i koji velikim dijelom finansiraju FK Sloboda Tuzla, a to je Grad Tuzla.
Zabrana zbog nereda jedno, sukob s klubom nešto sasvim drugo
Tuzlanski kanton ima Zakon o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, koji uređuje ponašanje gledalaca i poznaje zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja određenim sportskim priredbama.
Naravno, organizator utakmice ima pravo i obavezu spriječiti ulazak osobi koja ugrožava sigurnost, izaziva nerede, pokušava unijeti zabranjene predmete ili ne ispunjava druge propisane uslove.
Međutim, ono što je sigurno da petorica navedenih ne predstavljaju sigurnosnu prijetnju na utakmicama, a i da predstavljaju to bi moralo biti potkrijepljeno dokazima od sudskih organa
Ukoliko se utvrdi u nekom sudskom postupku da je neka osoba počinila krivično djela vezanu za prisvajanje materijalne dobiti, to po važećem zakonu ne može biti osnov da se nekome zabrani ulazak na javni događaj.
Ako je neko oštetio FK Sloboda, klub ima pravo podnijeti krivičnu prijavu, tužbu i tražiti naknadu štete. Ali odgovornost utvrđuju nadležne institucije. Prema jednom od osnovnih načela Zakona o krivičnom postupku FBiH, svako se smatra nevinim dok njegova krivnja nije utvrđena pravomoćnom sudskom presudom.
U Statutu nismo pronašli ovakvu nadležnost Upravnog odbora
Osnov za zatvaranje kapije osobama koje su navedene nismo pronašli ni u Statutu FK Sloboda.
Njime su prilično detaljno propisane nadležnosti Upravnog odbora. UO, između ostalog, donosi odluke o cijenama ulaznica i pretplatnim ulaznicama. Zato odluka da neko nema pravo na sezonsku kartu nije isto što i odluka da ta osoba ne smije prisustvovati utakmicama.
U javno dostupnom Statutu nismo pronašli izričitu odredbu kojom je Upravnom odboru dato pravo da građaninu zbog navodne štete klubu ili krivičnog postupka izrekne vremenski neograničenu zabranu prisustvovanja utakmicama i drugim događajima. Ako takav osnov postoji u nekom drugom aktu, bilo bi važno da ga klub javno navede iako i to ako je u suprotnosti sa važećim zakonima ne bi pilo vode.
U svemu je važno istaći da stadion Tušanj nije vlasništvo FK Sloboda. Njime upravlja JU Gradski stadion Tušanj, čiji je osnivač Grad Tuzla, dok su objekti i zemljište stadiona proglašeni dobrom u općoj upotrebi. Sloboda je korisnik tog javnog sportskog kompleksa. Zato je legitimno postaviti vrlo konkretno pitanje.
Šta će se dogoditi ako jedna od pet osoba kupi regularnu pojedinačnu ulaznicu, dođe na Tušanj, ne postoji sudska ili druga zabrana njenog prisustvovanja utakmici, ne predstavlja sigurnosni rizik i poštuje sva pravila stadiona?
Ko će joj zabraniti ulazak i, još važnije, na osnovu kojeg propisa?
Sloboda je gradski klub, a uprave su prolazne
Ovo pitanje zato ne treba posmatrati kao odbranu Jovića, Šečerbegovića, Lovrića, Jusufovića ili Arnautovića, jer se ovo može dogoditi bilo kojem drugom navijaču Slobode.
FK Sloboda jeste pravno organizovana kao udruženje građana, ali je više od stoljeća dio identiteta Tuzle, koristi gradsku infrastrukturu i decenijama je podržavana javnim novcem. Sloboda zato ne može biti posmatrana kao privatni klub aktuelne uprave.
Ako se prihvati princip da svaka uprava može određivati ko je „poželjan“, a ko „nepoželjan“ na tribinama zbog međusobnih sporova, ostavlja se opasan prostor da neka buduća uprava isti princip primijeni na nekog drugog – bivšeg funkcionera, kritičara ili bilo koga s kim je u sukobu.
Klub ima pravo štititi svoju imovinu i interese. Ali tribine Tušnja ne bi trebale biti mjesto na kojem će aktuelne uprave kažnjavati svoje protivnike.
Zato bi FK Sloboda trebao javnosti odgovoriti na jednostavno pitanje: na osnovu kojeg člana zakona, Statuta ili drugog akta Upravni odbor može građaninu koji nema zabranu nadležnog organa zabraniti prisustvovanje utakmicama i drugim događajima kluba?
Ako takvog odgovora nema, onda su duži reagovasti svi od Grada koji finansira klub i upravlja stadionom na kojem Sloboda igra, Sportsko društvo Sloboda čiji je FK član, ali i svi slobodnomisleći navijači, koji već sutra mogu biti u istoj situaciji. /Tuzlainfo.ba/
