Naslov može djelovati pomalo “ružičasto” posmatran iz perspektive bosanskohercegovačkog tržišta rada u smislu – kako da nas posao nađe, kada uz mnoge napore jedva pronalazimo zaposlenje, a potraga u pojedinim slučajevima traje i po nekoliko godina. Mada, saslušavši karijernu priču Živiničanke Mirele Delić osjećaj koji nas ne napušta jeste da je ona uvijek znala „šta će biti kada poraste“ i da ustvari oduvijek radi kao njegovateljica. U njenom slučaju njegovateljica nije zanimanje, to je životni poziv i koliko god tržište bilo teško i nepredvidivo, a njen put trnovit uspijevala se izboriti sa teškoćama, pronaći i raditi posao koji najviše voli.
Ona ustvari nije dobila posao nakon što je završila školu, niti u bližoj budućnosti, a nije se odmah ni obrazovala za taj poziv. Njen karijerni put počinje mnogo godina kasnije, tek u tridesetima i to nakon teške porodične situacije. Njen suprug je u periodu od dvije godine preživio dva teška srčana udara, ostao bez posla, a ona je morala preuzeti potpunu njegu i brigu o njemu, djeci – o porodici. Kako bi život funkcionisao morala je ubrzo pronaći zaposlenje, ali po mogućnosti takvo da nudi dobru zaradu i više slobodnog vremena. Rješenje je pronašla uz podršku prijatelja da njeguje jednu stariju ženu u Frankfurtu. Mogla je raditi periodično, a zaraditi više u odnosu na prihod koji bi mogla zaraditi da je ostala u Bosni i Hercegovini.
Tokom cijelog života njegovala je nekog od porodice, familije, prijatelja i komšija. Životne okolnosti su joj uvijek „stavljale na put“ nekog kome je potrebna tuđa pomoć, te je tako i razvila ljubav prema pozivu i vještine bez bilo kakvog obrazovanja na tom polju. Tek nakon privremenog zaposlenja u Njemačkoj, odlučila je upisati kurs za njegovatelja i uz kvalifikacije tražiti posao u domu za starija lica.
Zvanično, njegovateljica je postala prije 17 godina, ali u to vrijeme u našoj zemlji nije bilo mnogo domova niti potrebe za ovim zanimanjem, pa je nekoliko godina radila u domovima u Hrvatskoj. Mada, ni tamo nije s lakoćom pronalazila posao, te dok je čekala svoje mjesto njegovateljice radila je i u nekoliko hotela kao spremačica i kuharica. Najljepše uspomene vežu je za rad u Domu Matanovi Dvori u Šibeniku, ali kada su je prošle godine, ponovo, životne okolnosti vratile u Živinice počela je tražiti zaposlenje u svom okruženju.
Najprije je posjetila Biro za zapošljavanje tražeći informacije o trenutnom stanju na našem tržištu. Jedna od savjetodavaca pregledavši njenu dokumentaciju predložila joj je, dok traži i čeka na novo zaposlenje, da pohađa tada aktuelnu obuku za gerontodomaćice Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku, a što bi joj dodatno uvećalo mogućnosti za zapošljavanje. Ubrzo nakon završetka obuke iz Biroa su je uputili da se javi u Crveni križ Živinice na razgovor za posao. Dobila je posao gerontodomaćice na godinu dana, a nedavno joj je ugovor produžen.
Mirela je jako sretna i zadovoljna poslom, ima bogato iskustvo u njezi starih i bolesnih, prošla je put od realnog sektora do javnog. Zbog njenog iskustva, sposobnosti i ljubavi prema poslu omiljena je među pacijentima. „Kada radite posao koji volite tada najbolje dolaze do izražaja vaše vještine i sposobnosti“, navodi, a to je ujedno i poruka svim osobama koje su trenutno u potrazi za poslom. Kaže da se moraju pokrenuti, iako djeluje da je posao našao nju sa početka naše priče, ona se itekako pokrenula, aktivno tražila, kontinuirano ulagala u svoja znanja i vještine, a njen dodatni plus je što radi posao koji voli.
Inače, smatra da je na bosanskohercegovačkom tržištu ženama teže pronaći adekvatno zaposlenje, „veća je ponuda poslova koje mogu obavljati muškarci“, ističe, ali iako je tako vjeruje da ako se žene pokrenu i odlučno krenu u potragu da će i pronaći odgovarajući posao, te dodaje „nema posla koji žena ne može savladati, čak i bez ikakvih kvalifikacija može naučiti i izboriti se sa bilo kojim poslom“.
Realno gledano Delić je uspjela u proteklih dvadesetak godina „posložiti“ sve na svom karijernom putu. Trenutno je kući, blizu porodice i prijatelja – u svom gradu radi posao koji voli, u zdravom radnom okruženju, ali njeni snovi i ambicija ne miruju. Radi marljivo i gradi uslove za otvaranje malog privatnog doma za starija lica.
Već nekoliko godina razrađuje ideju, a mi se iskreno nadamo da ćemo je u skorijoj budućnosti posjetiti u tom domu i razgovarati o daljim planovima sa njom i njenim korisnicima, piše SZZZ TK.
