S nostalgijom se prisjećam prijašnjih vremena i mog prvog susreta sa kapijama stadiona Tušanj. Ljetnog dana osamdeset i neke niz kaldrmu, pa preko mosta s Kipovima na kojima je bio ispisan grafit: “Gerume hoćemo titulu”, krenuo sam ka stadionu kojeg sam do tada gledao samo preko malih televizijskih ekrana kada bi momci u “crveno – crnim” majicama odmjeravali snage s momčadima “velike četvorke”.
Srce je kucalo jače i jače kako sam se svojim djetinjim koracima približavao zdanju gdje se igra(o) prvoligaški nogomet. Provirio sam kroz otvorena vrata, potom protrljao oči, upitavši se: “Pa zar Tuzla nema bolji i komforniji stadion”…
Desetak godina kasnije saznaću kako su od otvaranja stadiona pa do dan danas obavljene rijetke kozmetičke promjene. Primjerice od milionskog transfera Mirze Mešića u francuski Nant, ofarbana je ograda i obodi zapadne tribine tradicionalnom “žutom farbom”. Nešto kasnije postavljena je tartan staza, a izuzev promjena stolica na “zapadu” drugih zahvata nije bilo. Uzgred rečeno za stolice se još uvijek duguje 250.000 KM, ali o dugovima Slobode nekom drugom prilikom. Tušanj je zbog pretjesnih svlačionica, smrdljivih kupatila i sa oronulom tribinom zaslužio “epitet” gradskog rugla ili kako to svojedobno reče Sakib Malkočević Sok – najgoreg stadiona u državi.
Krajem prošle godine u jeku predizborne utrke za lokalne fotelje, glasačima je između ostalih maketa i maketica obećan i luksuzni stadion na kojem bi u dogledno vrijeme zaigrala i reprezentacija BiH. Za neupućene ću reći da reprezentacija BiH nikada nije igrala u Tuzli i pred tuzlanskim ljubiteljima nogometa. Tako smo tokom javnih rasprava mogli birati između “poljudske školjke” i “maksimirskog pravougaonika”. Makete stadiona objavljivane su u dnevnim novinama, internet portalima, a vjerni navijači Slobode, oni koji sa jednog te istog mjesta gledaju utakmice rekoše mi: “Čakamo mi novi stadion punih 40 godina. Dabogda da ćemo ga dočekati”.
Istini za volju početkom jula udaren je “kamen temeljac” za južni dio stadiona, koji se naslanja na školu Jusuf Jakubović. Pade i obećanje kako će prva faza, tačnije južna tribina sa oko 4.300 mjesta biti gotova do juna naredne godine.
Unatoč datim obećanjima dva mjeseca kasnije rebalansom budžeta sredstva za južnu tribinu stadiona umanjena su za 1.8 milion KM. Ostali smo uskraćeni za objašnjenje. Znači li to da prva faza izgradnje stadiona neće biti okončana u predviđenom roku ili će se utrošiti manje betona i željeza? Ili je posrijedi nešto treće ili smo ponovo prevareni?
Već na prvoj stepenici izgradnje luksuznog stadiona izvođači i investitori dospjeli su u pat poziciju. U nezahvalnoj poziciji našla se i Sloboda, a delikatniji problemi uslijedit će na utakmicama sa Borcem, Sarajevom ili “Željom”, kada na oronuli “zapad” stignu “lešinari”, “horde zla” i “manijaci”.
Bolje upućeni kažu kako je stadion ogledalo grada i regije. Ako je suditi po Tušnju onda Tuzla nije ni “g” od grada, a Tuzlanski kanton ni “k” od kantona. Ako se palo na prvom ispitu na južnoj strani šta onda možemo očekivati na istoku, sjeveru i već podivljalom zapadu.