Pod pokroviteljstvom Muftijstva tuzlanskog a u organizaciji Behram-begove medrese, Instituta za društvena i religijska istraživanja i JU Arhiv Tuzlanskog kantona, u amfiteatru Behram-begove medrese u Tuzli sinoć je održan kolokvij “Život i djelo Šaban-ef. Hodžića – povodom 120 godina rođenja”.
Na kolokviju su se obratili muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović, a izlagači su bili: dr. Ahmed Hatunić (Život Šaban-ef. Hodžića i šerijatsko-pravne teme u njegovom znanstvenom opusu), prof. dr. Mensur Husić (Osvrt na djela Šaban-ef. Hodžića), mr. Omer Zulić (Doprinos Šaban-ef. Hodžića razvoju i popularizaciji arhiviske djelatnosti) i dr. Šefko Sulejmanović (Radovi Šaban-ef. Hodžića objavljeni u Glaniku VIS-a).
Prema riječima Šefke Sulejmanovića, Šaban-ef. Hodžić je jedan od najprominentnijih intelektualaca 20. stoljeća, te je dodao:
Direktor Behram-begove medrese Ahmed Hatunić je govorio o temi “Život Šaban-ef. Hodžića i šerijatsko-pravne teme u njegovom znanstvenom opusu”.
Muftija Vahid-ef.Fazlović istakao je ovom prilikom da je ovog bosanskog učenjaka odlikovala vjerodostojna i odmjerena riječ, planski i svrsishodni izbor tema koje je nalagala tadašnja društvena i duhovna stvarnost, kao i nastojanja da se svevremene islamske istine spoje s horizontima savremenog razumijevanja.
– Šaban-ef. Hodžić se u nekoliko radova kritički postavlja naspram tadašnjih shvatanja vjerskih načela kao što je kada i kader ili u vezi s pitanjima kao što je tevekkul. Smatrao je posebno važnim da, govoreći o tevekkulu, ukaže na neka kriva razumijevanja ovog pojma te tako pojašnjava da tevekkul znači ‘uraditi sve ono što je u našoj moći, pa onda moliti Svemogućeg da nam da dobar svršetak stvari – ono što nije u našoj moći’. Ovo je ujedno i poziv ovog našeg alima bosanskohercegovačkim muslimanima da samo s predanošću Bogu i stalnim zalaganjem mogu i treba da svoje stanje mijenjaju nabolje, te da to niko drugi mimo njih neće učiniti, dodao je muftija Fazlović.
Također je naglasio da mnogi intelektualci već decenijama imaju inspiraciju u djelu Šaban-ef. Hodžića, njegovoj pisanoj zaostavštini i cjelokupnoj biografiji. Među eminentnim bosanskohercegovačkim alimima dvadesetoga stoljeća istaknuto mjesto zauzima profesor Šaban Hodžić, rođen u Bokaviću kod Tuzle 1903. godine. Njegovo obrazovanje trajalo je oko dvadeset godina od tuzlanske Ruždije, Okružne medrese i Šerijatske sudačke škole u Sarajevu, do čuvenog Al-Azhara u Kairu. Većinu radnog vijeka proveo je kao profesor u našim medresama i gimnazijama te najvišim islamskim školama. Kasne godine svoga radnog vijeka proveo je u ustanovama kulture, u Zavičajnom muzeju u Tuzli i Tuzlanskom arhivu (1954-1964). Umro je i ukopan u Tuzli 1980. godine. Bio je profesor, znanstvenik, angažirani intelektualac i izuzetno plodan pisac svoje generacije. Napisao je oko stotinu radova od 1931. do 1979. godine.
Objavljivao je radove u brojnim časopisima i listovima. U svojim radovima tretirao je teme iz islamske etike, dogmatike, šerijatskog prava, kulture i civlizacije, kulturne historije i historije bosanskih muslimana. Živio je i pisao u vremenu intenzivnih polemičkih rasprava između “konzervativne statičnosti” uleme, i izražene “”acionilizirane reformatorske dinamičnosti” svjetovne inteligencije. U svemu tome, profesora Šabana Hodžića karakterizirala je mjera, vjerodostojna i odmjerena riječ.
Bez sumnje, bio je intelektualac otvorenog uma, altruističkog duha i poduzetne kulture. Neki biografi ga klasificiraju kao “ortodoksnog alima”, a drugi ga oslovljavaju “tradicionalistom s reformatorskim pogledima”. Prema eksplikaciji Tezkiretname (25. februar 2021. godine), profesor Šaban-ef Hodžić pripada plejadi “istaknutih uposlenika ili osoba koje su dale značajan doprinos u području kojim se neposredno bave ustanove Islamske zajednice”. Ova grupa “istaknutih uposlenika” definirani su u Tezkiretnami kao “Osobe čije se sjećanje obilježava na nivou obrazovnih i naučnih ustanova”.
U skladu s tekstom Tezkiretname, planirano je i održavanje najavljenog kolokvija./S.P./
