Penzioneri iz Tuzlanskog kantona s najnižom penzijom dobiće po stotinu maraka jednokratne pomoći.
Dok u izbornoj godini dobijaju pomoć, postavlja se pitanje koliko će to značiti ovoj populaciji koja se odavno suočava sa siromaštvom? Šta je sa onima koji nemaju ni najniža primanja? – piše BHRT.
Dodatnih 100 maraka jednokratne pomoći uz julsku penziju korisnici će uglavnom iskoristiti za kupovinu lijekova, koje već duže vrijeme uzimaju na veresiju. Od septembra slijedi povratak na staro.
A da je baš to – kap vode u moru – kaže nam i predsjednik Saveza udruženja penzionera Tuzlanskog kantona, napominjući da je ovoj najugroženijoj populaciji svaka marka bitna, a za bolji položaj su neophodni veći koraci.
„Da se kroz socijalne programe i kroz povećanje najnižih penzija što prije interveniše i spasi ovakvo katastrofalno teško stanje“, navodi Haso Halilović.
Vijest o jednokratnoj pomoći penzionerima naišla je i na brojne reakcije javnosti o isplati u izbornoj godini. Nadležni demantuju da se radi o predizbornoj kampanji.
„Ovo je presedan koji će natjerati sve institucije vlasti da sličnu mjeru poduzmu kod svojih penzionera ili onog stanovništva za koje odgovaraju“, smatra direktor Zavoda PIO/MIO FBiH Zijad Krnjić.
Koliko vlasti brinu o građanima svjedoče i na hiljade onih koji ne mogu ostvariti ni pravo na minimalnu penziju, a tek jednokratnu pomoć. Jedna od njih je i bivša radnica Resod Guminga Tuzla, koja je veći dio života provela na radnom mjestu i zbog papirologije godinama čeka na penzionisanje, narušenog zdravlja i bez primanja.
“Ova država ne misli na ove svoje bivše radnike, zaposlenike koji su radili i u ratu. Došli smo do ništa. Ovo je sramota”, kaže Sabaha Sadiković.
Jednokratna pomoć osigurana je za 35.466 penzionera sa najnižom penzijom, za što iz Kantonalnog budžeta ide nešto više od tri i po miliona KM. Godine su proveli na radnim mjestima, a danas kupuju hljeb i lijekove na veresiju, nadaju se jednokratnoj pomoći, a mnogi penzionisanje i ne dočekaju.