Obilježavanje 8. aprila – Svjetskog dana Roma prilika je da se prisjetimo Rada Uhlika, važnog
naučnika, profesora, akademika i velikog humaniste čiji je gotovo cijelokupan profesionalni životopis
u znaku ljudi sa margine društva. Zavičajna zbirka Narodne i univerzitetske biblioteke „Derviš Sušić“
Tuzla, Uhlika danas svrstava u red zavičajnih autora. Rođen je na samom kraju 19. stoljeća, pohađao
je osnovnu školu u Mostaru i Tuzli, srednju u Beču, a nakon Prvog svjetskog rata završio studij
germnaistike na Beogradskom univerzitetu. Tridesetih godina prošlog stoljeća radio je kao gimnazijski
pofesor u Tuzli i Prijedoru, a poslije Drugog svjetskog rata u Zemaljskom muzeju u Sarajevu kao
kustos.
Rade Uhlik prvi je bosanskohercegovački lingvist i romolog, koji je svoj život posvetio Romima i
proučavanju kulture Roma. Kao dobar poznavalac romskog jezika za vrijeme službovanja u Tuzli, gdje
je radio kao profesor njemačkog, francuskog i srpskohrvatskog jezika, Uhlik je intenzivno radio na
izučavanju jezika i običaja Roma.
O jeziku i kulturi Roma do samog Uhlikovog istraživanja, skoro da nismo ništa znali. Kako ističe Alojz
Benac: „Bila je to praznina koju niko nije želio da ispuni, jer prije njega su postojale samo neke
zabilješke i mali prilozi“. Svoja terenska istraživanja, kao i prikupljanje građe obavljao je u Bosni i
Hercegovini ali i regionu. Poznato je da su njegova izučavanja romskog jezika bila često vezana i za
posjete romskim naseljima oko Tuzle, naročito Kiseljaka. Bio je poliglota ali je pravi domen njegovog
rada bilo izučavanje jezika, književnosti i folklora Roma.
Rezutat njegovog naučo-istraživačkog rada su brojne knjige i stručni i naučni radovi koji su
objavljivani unutar važnih časopisa. Danas Zavičajna zbirka čuva neka od brojnih Uhlikovih djela,
među kojima je posebno važan „Srpskohrvatsko-ciganski rečnik: (romane alava)“, objavljen 1947.
godine, antologiju „Ciganska poezija“ (koautorstvo sa Brankom V. Radičevićem), priloge objavljivane
unutar naučih časopisa Zemaljskog muzeja, Orijentalnog instituta, Instituta za proučavanje folklora u
Sarajevu, izdanjima ANUBiH. Danas kada romskom jeziku prijeti zaborav Uhlikov stvaralački opus od
neprocjenjive je vrijednosti i značaja u pogledu očuvanja kulturnog identiteta Roma.
Rade Uhlik je umro 1991. godine u Sarajevu.
Kao znak sjećanja na ovog važnog profesora, jedna od tuzlanskih ulica nosi njegovo ime. Unutar
brojnih naslova knjiga posvećenih našem gradu uvršteno je i ime profesora Uhlika.
A jedan od takvih naslova je i knjiga „Bosanski kontrapunkt“, autorice Borke Tomljenović, na koju je
profesor ostavio snašan uticaj. U svojoj knjizi sjećanja ona je zapisala:
(…)Mlad i potpuno neusiljen, on se u mnogo čemu razlikovao od drugih naših profesora. Među
raznim osobinama koje su ga odvajale od ostalih profesora bio je njegov veliki interes za ciganski jezik
i folklor. Cigani ili Romi, sačinjavali su jedan element više u čudnoj mješavini religija, nacionalnosti i
jezika što su koegzistirali u Bosni. Kako su Cigani uživali glas nepouzdanog naroda bez stalnog
boravišta, Uhlik je svojim odlascima u jadne čatrlje tih Cigana Karavlaha, koje su se nalazile u jednom
kutu Srpske varoši, skandalizirao ljude u našem gradu. Pričalo se kako ih on često prati na njihovim
lutanjima i putovanjima da bi se na taj način što bolje upoznao s njihovim jezikom i običajima (…).
(…) Njegovi časovi nisu nikada bili formalnog karaktera kao što su bili časovi profesora koji su
predavali po ustaljenoj rutini. Svaki njegov sat je donosio nešto novo i predstavljao neko iznenađenje.
Premda se on pridržavao onoga što je bilo predviđeno nastavnim programom, on je to znao učiniti
zanimljivim tako što je dodavao nešto naizgled bez veze, nešto neočekivano. Jednom nam je prilikom
izrecitirao malu pjesmu na turskom, jednom od mnogo jezika koje je dobro govorio. Mi smo bili
očarani kad smo u toj pjesmi prepoznali riječ „karpuz“, koja u Bosni služi kao sinonim za lubenicu (…).
