U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari sinoć su po drugi put u organizaciji Udruženja “Biti novinar ” iz Tuzle dodijeljena novinarska nagrada “Nino Ćatić”
Nagrade su dodijeljene u pet kategorija, a četiri su osvojili novinari/fotoreporteri koji dolaze sa područja Tuzlanskog kantona, u kojem novinarska pera iz generacije u generaciju predano, još od 1995. godine, ukazuju na tragediju genocida u Srebrenici.
Nagradu za pisani tekst objavljen magazinu Stav dobila je novinarka Alma Arnautović, koja je kao njene nagrađene kolege ističe da s ponosom nosi nagradu sa imenom Nine Ćatića, novinara ubijenog u genocidu.
Alma Arnautović počela je raditi u Dopisništvu Dnevnog avaza u Tuzli na drugoj godini studija Žurnalistike, 2005. godine, od kada je bila aktivno angažovana u ovoj medijskoj kući i Bportalu, u vrijeme kada je online novinarstvo u našoj državi pravilo svoje prve korake. Od 2015. radila je uporedo za Anadolu Agency Balkans i magazin Stav u kojem je objavljen nagrađeni tekst.
Unazad 16 godina Arnautović je uz ostalo pratila aktivnosti pronalaska i otvaranja masovnih grobnica, identifikacije, ispraćaje tabuta s posmrtnim ostacima i kolektivne dženaze, kao i hapšenja i suđenja ratnim zločincima.
˝Veoma su potresni trenuci kada na mjesto otkopavanja masovne grobnice dođe majka, kćerka ili sestra, priželjkujući da će se desiti čudo i da će ugledati neki predmet koji je pripadao nekom njenom. To je skoro nemoguće poslije toliko godina i one s masovnih grobnica odlaze razočarane, ali ipak, poručuju da su sretne što će barem nekom biti utvrđen i vraćen identitet. Također, kasnije, prilikom identifikacija suočavate se sa scenama od kojih se srce slama. Vidite odraslog čovjeka, jednog brata koji je kao sedmogodišnjak preživio strijeljanje i bio sav izranjavan, a sada pokušava da se prisjeti kako su izgledale štamplice i gegice njegove mlađe sestre, koje su ekshumirane zajedno sa njenim posmrtnim ostacima. Teško je intervjuisati majku koja plače jer joj je jedina želja da joj ubijeni sin dođe u san, a taj san ni poslije više od 25 godina nije sanjala. Isto tako, stravične su priče onih koji su nasilno razdvojeni od članova svoje porodice, koje su im pred očima odvodili, premlaćivali, silovali i ubijali. Teška je i priča porodice rahmetli Hasibe Huremović, koja je na protestima UG ˝Žene Srebrenice˝ u Tuzli nosila ram sa fotografijama ubijenog muža i četvero djece, a sada, nakon njene smrti, te fotografije nosi njena unuka Aida. Ili, priča o sinu koji je godinama kopao po šumama u Vlasenici i nije ni pomišljao da odustane sve dok nije našao i koščicu po koščicu izvadio iz zemlje posmrtne ostatke svog oca – ističe Alma i dodaje:
Osim toga, ohrabrujuće je znati da imamo vrhunske stručnjake u polju identifikacija i da je radeći izvještaj o masovnim likvidacijama u julu 1995. godine u Kravici ljekar iz Tuzle identifikovao i najsitniji nokat, zub i tragove krvi. Na stotine je ovakvih primjera i bolnih sudbina zbog kojih me često pitaju kako mogu psihički podnijeti da pratim i pišem o ovim temama. No, zapisivati i izvještavati obaveza je novinara, naročito novinara iz Bosne i Hercegovine, jer mi najbolje znamo patnje svog naroda. Istina je da je teško zadržati objektivnost u trenutku dok razgovarate sa sagovornikom, jer je prirodno da suosjećate sa žrtvom, ali sve što se napiše, zasnovano je na argumentima i činjenicama i to se može provjeriti˝, navela je Arnautović.
Arnautović ističe da se prilikom svih susreta sa preživjelim žrtvama neupitno nameće samo jedna tema, a to je da su neaktivnošću istražitelja brojni zločinci nagrađeni slobodom.
˝U SIPA-i i tužilaštvima imamo ozbiljne i iskusne istražitelje koji odlično rade svoj posao i terenske poslove obavljaju i u nemogućim uslovima, kada su nesnosne vrućine ili kada je veoma hladno. Nažalost, imamo i one koji na mjesto za koje se sumnja da je potencijalna masovna grobnica dolaze nepripremljeni i npr. negodujući što će isprljati patike, a pri tome noseći sendvič i sok u ruci kao da su krenuli na piknik. Odmah vam je jasno da ta tužiteljica ili tužitelj nisu sposobni voditi takav slučaj, jer od početka sve pogrešno rade. Ako nemaju poštovanja prema žrtvama čiji će posmrtni ostaci možda tog dana biti otkriveni, kako onda možemo očekivati od njih da će prikupiti neophodne dokaze za hapšenja i pisanje tužbi˝, smatra Arnautović.
Pored nje sinoć je nagradu za radijski izvještaj dobio Miralem Ovčina, za televizijski prilog Vahidin Mujagić, za pisani tekst Alma Arnautović, za fotografiju Ahmet Bajrić Blicko, te za blog/vlog Anisa Mahmutović. Dodijeljena su i tri specijalna priznanja.
Nagrađeni tekst Alme Arnautović pročitajte na ovom linku. /Tuzlainfo.ba/
