Svakog 21. septembra obilježava se Svjetski dan Alzheimerove bolesti, koju je početkom 20. vijeka otkrio njemački psihijatar i neuropatolog dr. Alois Alzheimer. Prema podacima, u svijetu je od ove bolesti oboljelo više od 55 miliona ljudi, a svake tri sekunde pojavljuje se novi slučaj.
Alzheimerova bolest najčešće se javlja kod osoba starijih od 65 godina i iako je njen uzrok još uvijek nepoznat, karakteristična je po nagomilavanju tau proteina i beta amiloida u mozgu. To dovodi do oštećenja i postepenog propadanja moždanih ćelija, koje su ključne za pamćenje, jezik, pažnju, rasuđivanje i orijentaciju. Upravo zbog toga prvi simptomi najčešće uključuju poteškoće sa sjećanjem, govorom, razumijevanjem i snalaženjem. Vremenom se javljaju i promjene raspoloženja, apatija, zbunjenost ili pojačana sumnjičavost.
Kako bolest napreduje, pacijenti gube sposobnost samostalnog hodanja, hranjenja ili obavljanja osnovnih svakodnevnih aktivnosti, a kod težih oblika dolazi i do gubitka kontrole nad mokrenjem i defekacijom. U toj fazi oboljeli su potpuno ovisni o drugima, a često se smještaju u specijalizirane ustanove.
Rizični faktori za razvoj Alzheimerove bolesti dijele se na one na koje se ne može uticati i one koji se mogu mijenjati. Dob je najjači pojedinačni rizik jer značajno raste nakon 65. godine, a veće šanse za obolijevanje imaju i žene, djelomično zbog dužeg životnog vijeka. Nasljedni faktori i porodična anamneza demencije dodatno povećavaju vjerovatnoću pojave bolesti.
S druge strane, promjenjivi faktori uključuju socijalnu izolaciju, nedostatak mentalne stimulacije, ali i zdravstvene probleme poput hipertenzije, šećerne bolesti, gojaznosti ili moždanog udara. Rizik povećavaju i nezdrava ishrana, fizička neaktivnost, pušenje, prekomjerno konzumiranje alkohola i nedostatak sna.
Alzheimerova bolest je neizlječiva, ali postoje lijekovi koji mogu usporiti njeno napredovanje. Uz terapiju lijekovima, preporučuju se nefarmakološke metode poput tjelesnih vježbi, radne terapije, muzikoterapije ili grupnih aktivnosti. Učinkovitost liječenja veća je kod osoba kod kojih se bolest otkrije u ranoj fazi, pa je prepoznavanje ranih znakova od ključne važnosti.
Rani simptomi obuhvataju gubitak pamćenja za nedavne događaje, poteškoće u obavljanju ranije poznatih zadataka, smetnje u govoru i pisanju, osamljivanje i povlačenje iz društva, gubitak orijentacije u vremenu i prostoru, učestalo zametanje stvari te promjene u ponašanju i raspoloženju.
Iako ne postoji dokazana metoda prevencije, stručnjaci savjetuju kontrolu krvnog pritiska i tjelesne težine, regulisanje nivoa šećera u krvi, prestanak pušenja i redovan kvalitetan san. Zdrava ishrana bogata povrćem, voćem, ribom, integralnim žitaricama i zdravim masnoćama, uz ograničavanje unosa šećera, crvenog mesa i zasićenih masti, također smanjuje rizik. Važno je održavati mentalnu i fizičku aktivnost, brinuti o svom zdravlju, liječiti gubitak sluha i izbjegavati povrede glave.
Pravilnim odnosom prema životnim navikama i brigom o zdravlju, rizik od Alzheimerove bolesti može se značajno smanjiti.