Četrdeset studenata i trojica svećenika iz regije Milana, okupljenih u različite studentske grupe koje su odlučile zajednički posjetiti Bosnu i Hercegovinu, ovih dana borave u Sarajevu. U okviru svog putovanja danas su posjetili Memorijalni centar Srebrenica – Potočari, gdje su imali priliku upoznati se s razmjerama genocida počinjenog nad Bošnjacima Srebrenice, ali i obići Muzej genocida, mezarje i druge sadržaje Memorijalnog centra.
Nakon posjete Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, italijanski gosti druženje su nastavili u Novoj Kasabi, gdje im je domaćin bilo Ifetino Udruženje žena „Jadar“. Za goste je pripremljena tradicionalna bosanska sofra, na kojoj su se našle gibanica, razne vrste pita, ćevapi, kobasice, domaći ražnjići i druga jela koja krase bosansku kuhinju i kulturu.
Nakon ručka, uslijedio je trenutak koji je na goste ostavio poseban utisak. Ifeta Mejremić, koja je i sama preživjela genocid u Srebrenici, ispričala im je svoju životnu priču, od progona iz Konjević Polja, preko izbjeglištva i ratnih strahota, do preživljavanja genocida u julu 1995. godine i dolaska na slobodnu teritoriju.
Ifeta i njena sestra Safeta bile su među prvim povratnicama u Konjević Polje nakon rata. Povratak, međutim, za njih nije značio samo obnovu kuće, već i izgradnju života dostojnog čovjeka.
„Pokrenule smo farmu pilića, koju je kasnije preuzeo moj sestrič, i uspjele smo sebi osigurati dobar život. Ali poseban akcenat stavljamo na rad Udruženja žena, posebno na obrazovanje djevojaka. Nekoliko njih stipendiramo, a nastojimo i ekonomski osnažiti žene i pružiti im podršku“, kazala je Ifeta.
Njena priča bila je više od svjedočenja o ratnim strahotama. Bila je to priča o preživljavanju, povratku, obnovi i životu koji se, uprkos svemu, nastavlja. Sa italijanskim gostima o Srebrenici i genocidu razgovarao je i novinar i aktivista Senad Pirić, koji je izrazio zahvalnost studentima iz Italije što već godinama dolaze u Bosnu i Hercegovinu, upoznaju njene ljude i pokazuju da sjećanje i solidarnost ne poznaju granice.
„Oni su puni empatije i dosta su slični našem narodu. Vole humor, vole druženje. Posebno sam zadivljen njihovom kulturom i poštovanjem dok razgovarate s njima. Ono što me posebno raduje jeste da uvijek pomognu i kada treba pospremiti nakon druženja. Nisu samo gosti žele biti dio svega što zajedno radimo. Nedavno mi je i jedna grupa izviðača iz Bolonje pomogla da sredimo i uredimo park na plato glavne autobuske stanice u Tuzli“, kazao je Pirić.
Druženje je proteklo u atmosferi koja je spojila dvije kulture, ali i ljude koji, iako dolaze iz različitih zemalja, dijele potrebu da upoznaju jedni druge i da kroz razgovor razumiju prošlost Bosne i Hercegovine. Na kraju susreta, nakon što su saslušali Ifetinu životnu priču, italijanski studenti i svećenici su je zagrlili, pozdravili se s domaćinima i nastavili put prema Sarajevu.
Ostali su dogovori za nova druženja, ali i pozivi za uzvratne posjete Italiji. Jer, kako su pokazali i ovaj susret i brojni prethodni, najbolji način da se upoznaju Bosna i Hercegovina i njeni ljudi nije samo kroz turističke destinacije. Nekada je dovoljno sjesti za istu sofru, saslušati jednu životnu priču i shvatiti koliko čovjek može biti blizak čovjeku, bez obzira na to odakle dolazi./Tuzlainfo.ba/
