U znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, predstavnici udruženja majki Srebrenice, preživjeli, porodice ubijenih i učesnici memorijalnog pohoda obišli su mjesta zatočenja i masovnih egzekucija na području Podrinja, koja i danas svjedoče o stradanju hiljada Bošnjaka nakon pada zaštićene zone Ujedinjenih nacija Srebrenica u julu 1995. godine.
Među lokacijama koje su posjetili bila je Bijela kuća u Potočarima, jedno od prvih mjesta zatočenja nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine. U ovom objektu vršeno je odvajanje muškaraca i dječaka od porodica, nakon čega su mnogi od njih odvođeni na mjesta masovnih pogubljenja. Prema izvještajima Ujedinjenih nacija, kroz Bijelu kuću prošlo je oko 2.000 ljudi, dok je u njenoj neposrednoj blizini ubijeno između 100 i 400 Bošnjaka.
Posebna pažnja tokom obilaska posvećena je Zemljoradničkoj zadruzi Kravica kod Bratunca, jednom od najpoznatijih mjesta masovnih zločina nakon pada Srebrenice. U objektima zadruge 13. jula 1995. godine ubijeno je više od 1.000 zarobljenih Bošnjaka koji su prethodno zarobljeni tokom pokušaja proboja kroz šume prema teritoriji pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Prema utvrđenim činjenicama iz presuda Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i Suda Bosne i Hercegovine, zarobljenici su u Kravici držani zatvoreni, nakon čega je izvršena masovna egzekucija. Tijela ubijenih kasnije su premještana iz primarnih u sekundarne masovne grobnice u pokušaju prikrivanja tragova zločina, a posmrtni ostaci pronađeni su na više lokacija širom Podrinja.
Učesnici obilaska posjetili su i Novu Kasabu kod Milića, mjesto na kojem je nakon pada Srebrenice zarobljeno između 1.500 i 2.000 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti. Na nekadašnjem fudbalskom igralištu zarobljenici su držani pod nadzorom, a potom su odvođeni u druge objekte zatočenja i na mjesta masovnih egzekucija, među kojima su bile lokacije na području Zvornika.
Nova Kasaba danas je jedno od rijetkih mjesta stradanja na kojem postoji spomen-obilježje posvećeno žrtvama genocida. Porodice žrtava i udruženja godinama ukazuju na problem zabrane postavljanja trajnih obilježja na brojnim drugim mjestima masovnih zločina, smatrajući da je očuvanje kulture sjećanja važno za buduće generacije.
Obilazak mjesta stradanja još jednom je podsjetio na razmjere zločina počinjenih nad Bošnjacima u julu 1995. godine i na obavezu čuvanja istine o genocidu u Srebrenici. Lokacije poput Potočara, Kravice i Nove Kasabe ostaju trajna svjedočanstva o sudbinama hiljada ljudi i opomena o važnosti pamćenja, pravde i borbe protiv negiranja zločina.
