Na ovogodišnjem Maršu mira među hiljadama učesnika nalazi se i jedna porodica čija priča na poseban način svjedoči da sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici ne poznaje granice, nacionalnost ni porijeklo.
Amra, koja danas živi u Austriji, prvi put je učestvovala na Maršu mira još 2009. godine. Sedamnaest godina kasnije odlučila je da na ovaj put povede i svoju porodicu, supruga Alija, porijeklom iz Irana, njihovu kćerku Aleu, ali i njihove majke, Henrijetu i Kobru.
Tako ove godine Marš mira zajedno prolaze tri generacije jedne bosansko-iranske porodice, ujedinjene u želji da odaju počast žrtvama genocida i pokažu da je njegovanje kulture sjećanja univerzalna ljudska vrijednost.
Za Amrinu majku Henrijetu ovaj put ima posebno emotivno značenje. Rat ju je zajedno s kćerkom Amrom i ostatkom porodice zatekao u Zvorniku. Nakon toga su neko vrijeme provele u Bratuncu, odakle su, zajedno s brojnim drugim Bošnjacima, protjerane u Srbiju.Njihov izbjeglički put na kraju je završio u Austriji, gdje su pronašle novi dom, ali uspomene na rodni kraj i ratna stradanja nikada nisu izblijedjele.
Upravo zbog toga povratak na staze Marša mira za Henrijetu predstavlja mnogo više od običnog pješačenja. To je put sjećanja, odavanja počasti ubijenima i podsjećanja na važnost očuvanja istine o genocidu u Srebrenici. Posebnu simboliku nosi i prisustvo Alija, koji dolazi iz Irana, te njegove majke Kobre. Cijelo vrijeme pješaćenja Ali nosi svoju kćerku na ramenima.
Njihovo učešće potvrđuje da suosjećanje prema žrtvama i zalaganje za mir nisu vezani za jednu naciju ili državu, već predstavljaju univerzalne ljudske vrijednosti koje povezuju ljude različitih kultura i tradicija. Dok zajedno prolaze stazama kojima su u julu 1995. godine hiljade ljudi pokušavale pronaći put do slobodne teritorije, ova porodica šalje poruku da se istina mora čuvati, da se žrtve nikada ne smiju zaboraviti i da se mir može graditi samo na međusobnom poštovanju, razumijevanju i solidarnosti.
Njihova priča još jednom potvrđuje da Marš mira nije samo komemorativni pohod, već i mjesto gdje se susreću ljudi iz cijelog svijeta, ujedinjeni zajedničkom željom da se zločini poput genocida u Srebrenici nikada i nikome više ne ponove./S.P./
