Christian Schmidt izjavio je da Bosna i Hercegovina ne koristi dovoljno prilike koje su joj otvorene na evropskom putu, upozorivši da domaće institucije moraju preuzeti odgovornost za odluke koje se godinama odgađaju.
U razgovoru za Dnevnik D Federalne televizije, Christian Schmidt se osvrnuo na funkcionalnost države, rad zakonodavne vlasti, evropske integracije, pitanje državne imovine i moguće političke tenzije uoči izbora. Poručio je da odgovor na pitanje da li je BiH funkcionalna nije jednostavan, jer, kako kaže, određeni pomaci postoje, ali ključni problem ostaje izostanak odlučivanja u institucijama.
“Ne može se reći da ili ne. Neki dijelovi jesu funkcionalni, ima poboljšanja u pravosuđu, ali nedostaje donošenje odluka u domaćim institucijama”, kazao je Schmidt.
Posebno je kritikovao stanje u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, ocijenivši da tamo gotovo ništa ne funkcioniše.
“Ako pogledate Dom naroda, tu praktično ništa ne funkcioniše. Ti ljudi su izabrani da rade svoj posao, ali nekada sumnjam u to da shvataju svoje odgovornosti”, poručio je.
Govoreći o evropskom putu, Christian Schmidt je naglasio da je put prema Evropskoj uniji poznat, ali da izostaje politička volja da se ispune obaveze koje su pred institucijama Bosne i Hercegovine. Kao ključne korake naveo je usvajanje zakona o sudovima i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, kao i imenovanje glavnog pregovarača.
“Trebaju se donijeti dva zakona – o sudovima i o visokom sudskom i tužilačkom vijeću, i imenovati glavni pregovarač. To otvara put”, rekao je.
Upozorio je i na činjenicu da BiH ne koristi značajna sredstva koja su joj dostupna iz Evropske unije.
“Imate milijardu eura dostupnih, ali političke strukture ne rade dovoljno da taj novac dođe do građana”, naveo je Schmidt, dodajući da odgovornost za to ima i konkretna politička struktura, pri čemu je spomenuo i ministra finansija Srđana Amidžića.
Na pitanje o političkim blokadama u Domu naroda, Christian Schmidt je rekao da postoji jasna razlika između legitimnog političkog neslaganja i svjesne opstrukcije rada institucija.
“Politička neslaganja su normalna, ali u demokratiji radite na rješenju. Ne dolaziti na sjednice ili ih napuštati nije prihvatljivo”, istakao je.
Ocijenio je i da bi veći pritisak iz Evropske unije mogao natjerati delegate da počnu obavljati posao za koji su izabrani. Istovremeno je poručio da OHR ne može i ne treba preuzimati odgovornost domaćih institucija.
“Ovo nije odgovornost OHR-a ni EUFOR-a. Oni koji su izabrani moraju ispunjavati svoje obaveze”, kazao je Schmidt.
Govoreći o bonskim ovlastima, bio je oprezan i poručio da se one ne trebaju posmatrati kao rješenje za svaki politički zastoj u zemlji.
“Ne vidim se kao ‘super direktor’, nego kao neko ko pomaže u najtežim situacijama”, rekao je, uz poruku da se takve ovlasti ne trebaju unaprijed najavljivati, nego da prvo treba vidjeti postoji li spremnost političara da sami riješe problem.
Jednim od ključnih pitanja za budućnost Bosne i Hercegovine Christian Schmidt smatra državnu imovinu, upozoravajući da neriješen status godinama koči investicije i razvojne projekte.
“Ovo traje 30 godina i mora se riješiti kako bi se odblokirale investicije”, poručio je.
Naglasio je da rješenje mora doći iz domaćih institucija, prije svega parlamenta, dok je OHR, kako kaže, spreman pomoći u tom procesu. Govoreći o pokušajima knjiženja imovine u Republici Srpskoj, rekao je da je takvih pokušaja bilo, ali da zakoni nisu prihvaćeni, te da je svako djelovanje mimo zakona pitanje za pravosuđe.
Dodao je da cilj nije oduzimanje imovine bilo kome, nego pravedna raspodjela između različitih nivoa vlasti, uključujući entitete, kantone i općine. U tom kontekstu je upozorio da bez rješavanja ovog pitanja neće biti ni ozbiljnijeg napretka kada je riječ o autoputevima, energetici i drugim velikim infrastrukturnim projektima.
U dijelu razgovora koji se odnosio na izborni zakon, Schmidt je rekao da ne očekuje ozbiljnu krizu uoči izbora, ali da pitanja poput provedbe presude Sejdić-Finci i ravnopravnosti svih građana moraju biti riješena. Poručio je da ne treba praviti razlike među biračima, nego tražiti rješenja u okviru Ustava Bosne i Hercegovine.
Na kraju se osvrnuo i na pitanje ostanka na funkciji visokog predstavnika, ali bez preciznog odgovora.