Velika subota, dan uoči Uskrsa, zauzima posebno mjesto u kršćanskoj tradiciji kao vrijeme tišine, molitve i duhovne pripreme za najveći blagdan, Uskrs. To je dan kada se vjernici prisjećaju trenutka nakon Isusovog raspeća, kada je njegovo tijelo položeno u grob, zbog čega se ovaj dan obilježava u miru i sabranosti.
Za razliku od Velikog petka, koji nosi snažnu poruku stradanja, i Uskrsa, koji donosi radost uskrsnuća, Velika subota predstavlja dan iščekivanja i nade. U crkvama se tokom dana zadržava ozračje tišine, dok se vjernici pripremaju za vazmeno bdjenje, posebno večernje bogoslužje kojim praktično počinje proslava Uskrsa.
U katoličkoj tradiciji vazmeno bdjenje ima poseban značaj. Tokom ovog obreda blagosilja se oganj, pali uskrsna svijeća i šalje poruka svjetla, života i pobjede nad smrću. Upravo tim slavljem završava vrijeme žalosti i počinje uskrsna radost.
Velika subota je u mnogim domovima i dan posljednjih priprema za Uskrs. Tada se uređuju domovi, priprema svečana trpeza i farbaju jaja, ali u središtu ovog dana ipak ostaje duhovna poruka tišine, nade i iščekivanja najvećeg kršćanskog blagdana.
