Ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza objavio je na društvenoj mreži X da se u petoj tački rezolucije koju je usvojila Parlamentarna skupština Vijeća Evrope navodi kako je potrebna izborna reforma kojom bi se osiguralo političko predstavljanje sva tri konstitutivna naroda i Ostalih. Međutim, u samom tekstu rezolucije takva formulacija ne postoji.
„U Rezoluciji Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope (tačka 5) naglašava se potreba za izbornom reformom kojom bi se jamčilo političko predstavljanje sve tri konstitutivna naroda i ostalih, u skladu s odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Evropskog suda za ljudska prava“, naveo je Bunoza u objavi.
Peta tačka usvojene rezolucije, međutim, odnosi se na provođenje prijevremenih izbora u Republici Srpskoj i opću potrebu za izbornom reformom u Bosni i Hercegovini, ali bez navođenja formulacija koje je Bunoza pripisao dokumentu. U tekstu se konstatuje da su prijevremeni predsjednički izbori u RS-u bili generalno dobro organizovani, uprkos određenim nepravilnostima, te da se zakonski okvir, izmijenjen u martu 2024. godine, postepeno provodi s ciljem jačanja integriteta i transparentnosti izbornog procesa. Također se navodi da bi te reforme trebale dovesti izborno zakonodavstvo u sklad s evropskim standardima i preporukama OSCE/ODIHR, GRECO i Venecijanska komisija.
Važno je i da se u presudama Evropski sud za ljudska prava, na koje se Bunoza poziva, nigdje ne traži da sva tri konstitutivna naroda imaju svoje političke predstavnike. Najbliže takvom tumačenju jeste presuda Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, ali su OHR i visoki predstavnik Christian Schmidt ranije više puta saopćili da je ta presuda provedena izmjenama Izbornog zakona u izbornoj noći.
Osim sporne interpretacije pete tačke rezolucije, Bunoza je u drugoj objavi pogrešno protumačio i navode iz izvještaja izvjestilaca Zsolt Németh i Pablo Hispán. Ministar je tvrdio da se u izvještaju posebno ističe problem izbora „hrvatskog člana Predsjedništva BiH“, pozivajući se na tačku 63. Međutim, u cijelom izvještaju ne spominje se termin „hrvatski član Predsjedništva“, već se govori o dugogodišnjem nepovjerenju između bošnjačke i hrvatske zajednice u Federaciji BiH u vezi s pitanjem Predsjedništva i potrebi da se pronađe rješenje.
U istoj tački izražava se i žaljenje što je propao Aprilski paket iz 2006. godine, koji je predviđao jednog predsjednika države biranog u Parlamentarnoj skupštini BiH, a ne tročlano Predsjedništvo zasnovano na etničkom principu. Ustav Bosne i Hercegovine, podsjeća se, ne poznaje pojam „hrvatskog člana Predsjedništva BiH“, već govori o Hrvatima i Bošnjacima koji se biraju direktno s teritorije Federacije BiH.
Na osnovu sadržaja rezolucije i pratećeg izvještaja, Bunozine izjave mogu se ocijeniti kao djelimično tačne u dijelu koji se odnosi na postojanje nepovjerenja između Bošnjaka i Hrvata i potrebu za rješenjem pitanja Predsjedništva. Međutim, tvrdnje da su dokumenti Vijeća Evrope precizirali način na koji bi to pitanje trebalo biti riješeno ne nalaze uporište u samim tekstovima.