U 78. godini života preminuo je Josip Pejaković, jedan od najznačajnijih glumaca, pisaca i javnih intelektualaca u Bosni i Hercegovini. Tužnu vijest o njegovoj smrti brojni prijatelji i poštovaoci podijelili su i putem društvenih mreža, izražavajući tugu zbog odlaska čovjeka koji je decenijama oblikovao kulturni identitet zemlje.
Josip Pejaković rođen je 1948. godine u Travniku, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Dramski studio završio je u Sarajevu, u klasi Kaće Dorić i Josipa Lešića, a diplomirao ulogama u predstavama „Tri sestre“ Antona Pavloviča Čehova i „Koncert u jajetu“ Fernanda Arabala. Iako je kratko bio i pjevač travničke rok grupe Veziri, umjetnički put ga je odveo prema glumi, gdje je izgradio prepoznatljivu karijeru.
U pozorištu i na filmu ostavio je neizbrisiv trag, ali je posebno poznat po monodramama koje su istovremeno bile umjetnički čin, društvena kritika i emocionalni apel. Naslovi poput „On meni nema Bosne“, „Oj živote“ i „O, izbjeglice“ postali su dio kulturnog nasljeđa BiH.
Na filmu se istakao u ulogama u ostvarenjima kao što su „Gluvi barut“, „Savršen krug“ i „Osma ofanziva“, gdje je njegov glumački izražaj bio uvijek zapažen, iako često nenametljiv. Njegov rad je bio posvećen i očuvanju tradicije, pa je tako 2022. godine objavio knjigu „Sevdalinka“ i zajedno s muzičarem Rambom Amadeusom kandidirao sevdalinku za UNESCO listu nematerijalne svjetske kulturne baštine.
Pejaković je tokom života dobio brojna priznanja, među kojima se izdvajaju Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (1974), nagrada ZAVNOBiH-a za životno djelo (1991) i nagrada Udruženja dramskih umjetnika BiH.
Odlazak Josipa Pejakovića ostavlja prazninu u kulturnom i javnom prostoru Bosne i Hercegovine. Njegove riječi, uloge i stavovi ostaju trajna ostavština jedne burne epohe i čovjeka koji je znao govoriti i kada su drugi šutjeli.
