Ministar odbrane Republike Hrvatske Ivan Anušić komentarisao je informacije da su na srbijanskim borbenim avionima MiG-29 uočene kineske nadzvučne rakete, koje su pojedini srbijanski tabloidi nazvali „Zagrepčanke“.
Prema dostupnim informacijama, riječ je o nadzvučnom kvazibalističkom projektilu zrak–zemlja kineske proizvodnje CM-400, čiji je minimalni domet oko 250 kilometara, prenosi Index.hr.
Anušić je izjavio da Srbija već desetak godina intenzivno ulaže u modernizaciju svojih oružanih snaga, naglasivši da je riječ o ozbiljnom naoružanju.
„Nadam se da će te hipersonične rakete ostati u njihovim skladištima, gdje im je i mjesto“, poručio je Anušić.
Prema navodima srbijanskog zrakoplovnog portala Tango Six, dva projektila ovog tipa uočena su na višenamjenskom borbenom avionu MiG-29SM+ Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Srbije.
Riječ je o oružju čijom brzinom i dometom trenutno ne raspolaže nijedna druga vojska u široj regiji. Pretpostavlja se da je upravo na takvo naoružanje nedavno aludirao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kada je izjavio da „ljudi ni ne sanjaju šta sve imamo i šta sve nabavljamo“.
Postojanje ovakvog naoružanja indirektno je ranije najavio i načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general Milan Mojsilović. On je u februaru, govoreći o raketnom sistemu PULS, naveo da „u zrakoplovnoj komponenti imamo ubojna sredstva sličnog maksimalnog dometa i ubojne moći“.
Ta izjava potaknula je portal Tango Six na analizu o kojem bi se oružju moglo raditi, a kao jedna od mogućih opcija naveden je upravo kineski projektil CM-400AKG.
Tehničke karakteristike projektila
Iako se ponekad navodi da je riječ o protubrodskom projektilu, CM-400AKG je višenamjensko zrakoplovno oružje. U javnosti se prvi put pojavio 2013. godine, a pouzdani podaci o njegovom maksimalnom dometu nisu objavljeni. Minimalni domet iznosi 250 kilometara, dok se u pojedinim izvorima spominju i dometi od 300 pa čak i 400 kilometara.
Kineski proizvođač CASIC ovaj projektil marketinški je nazvao i „ubicom nosača aviona“.
Prema dostupnim podacima, projektil je dug 5,1 metar, kalibra 400 milimetara i mase oko 910 kilograma. U završnoj fazi leta može dostići brzinu od oko 4,5 maha.
Dostupan je s dvije vrste bojnih glava – eksplozivnom mase 150 kilograma i probojnom mase 200 kilograma. Sistem navođenja je kombinovan: inercijalni uz korekciju putem satelitskog sistema GNSS, dok se u završnoj fazi koristi infracrveni ili optoelektronski tragač. Preciznost, odnosno kružno odstupanje od cilja, procjenjuje se na između pet i deset metara.
Jedini poznati korisnik Pakistan
Do sada je jedini poznati strani korisnik projektila CM-400AKG Pakistan, koji ih je integrisao na svoje višenamjenske borbene avione JF-17 Thunder.
Pakistanski vojni zvaničnici nakon sukoba s Indijom iznijeli su i dodatne tvrdnje o ovom oružju. Prema njihovim navodima, projektil ima domet do 400 kilometara i brzinu od oko 5 maha, dok se cilj može „zaključati“ na udaljenosti od oko 30 kilometara.
Pakistanska strana tvrdi i da je projektil već korišten u borbenim djelovanjima, navodeći da je njime pogođen raketni položaj indijskog protivvazdušnog sistema S-400 na području Adampura, pri čemu je navodno uništen izviđački i ciljni radar jedne baterije tog sistema.