Specijalista neuropsihijatrije Osman Sinanovi\u0107 smatra da je COVID-19 pandemija utjecala na porast broja ljudi sa demencijama, u svijetu pa i kod nas, a oni koji su imali tu bolest u ve\u0107em su riziku da vremenom razviju demenciju.<\/p>\n
\u2013 Oni koji su imali COVID-19, neva\u017eno za te\u017einu simptoma, u ve\u0107em su riziku da vremenom razviju demenciju \u2013 kazao je za Fenu prof. dr. Sinanovi\u0107. Precizirao je da su neadekvatan odnos prema faktorima rizika i redukcija kontakata vode\u0107i razlozi zbog kojih je, posebno tokom lockdowna, pove\u0107an rizik od demencije.<\/p>\n
Generalno, kako je kazao na osnovu iskustva iz prakse prof. Sinanovi\u0107, u porastu je broj ljudi sa demencijama. Sve vi\u0161e je starih ljudi koji \u017eive sami jer su im djeca \u201epo svijetu\u201c, nedovoljan je broj kvalitetnih ustanova za brigu i njegu, njima potrebni lijekovi nisu svi na esencijalnim listama.<\/p>\n
\u2013 U na\u0161im klini\u010dkim centrima ne razvijaju se odjeli (izvrsnosti) za dementna stanja kao \u0161to je to slu\u010daj u svijetu pa i okru\u017eenju (Ljubljana, Zagreb, Beograd) \u0161to rezultira manjkom \u201epravih\u201c eksperata\/specijalista za demencije me\u0111u neurolozima i psihijatrima \u2013 naglasio je prof. dr. Sinanovi\u0107.<\/p>\n
Kako je kazao, demencija je skup simptoma koji mogu biti uzrokovani mnogim oboljenjima. Ve\u0107ina tih bolesti uzrokuje patolo\u0161ke promjene u mozgu. Ovisno o bolesti, koja je u podlozi i lokalizaciji promjena u mozgu, demencija ima razli\u010ditu klini\u010dku prezentaciju \u2013 razli\u010dite simptome.<\/p>\n
\u2013 Kod demencije postoji vi\u0161estruki poreme\u0107aj vi\u0161ih kortikalnih funkcija uklju\u010duju\u0107i pam\u0107enje, mi\u0161ljenje, orjentaciju, razumjevanje, ra\u010dunanje, sposobnost u\u010denja, govora i rasu\u0111ivanja. Svijest nije poreme\u0107ena. \u010cesto je pridru\u017eeno o\u0161te\u0107enje kognitivnih funkcija kojemu katkad prethodi deterioracija u emocionalnoj kontroli, socijalnom pona\u0161anju i motivaciji. Gubitak kognitivnih i emotivnih sposobnosti je prisutan u takvoj mjeri da ometa svakodnevnu aktivnost bolesnika i zna\u010dajno smanjuje njegovu kvalitetu \u017eivota. Danas je poznato vi\u0161e od 50 oboljenja, koja mogu uzrokovati demenciju me\u0111u kojima je naj\u010de\u0161\u0107a Alzheimerova bolest \u2013 nagla\u0161ava.<\/p>\n
Doktor Sinanovi\u0107 precizira da je Alzheimerova bolest (AB) sporo, progresivno, neurodegenerativno oboljenje od kojeg obolijevaju uglavnom osobe starije \u017eivotne dobi.<\/p>\n
Bolest je dobila ime po njema\u010dkom neurologu Aloisu Alzheimeru (1864-1915), koji je 1907. godine prvi opisao jednu bolesnicu sa demencijom.<\/p>\n
\u2013 Postoje dva oblika demencije kod AB, sa ranim i kasnim po\u010detkom. Demencija kod AB sa ranim po\u010detkom razvija se prije 65. godine \u017eivota. Ima relativno brzi pogor\u0161avaju\u0107i tok i izra\u017eene vi\u0161estruke poreme\u0107aje vi\u0161ih kortikalnih funkcija. Bolesti sa kasnim po\u010detkom podrazumijevaju razvoj demencije nakon 65. godine \u017eivota, naj\u010de\u0161\u0107e u kasnim 70-im godinama ili kasnije, sa polaganim razvojem i poreme\u0107ajem pam\u0107enja kao glavnom klini\u010dkom karakteristikom \u2013 naglasio je.<\/p>\n
Simptomi AB bolesti obi\u010dno po\u010dinju postepeno, gotovo neprimjetno, pa ni bolesnik niti njegova porodica ne mogu odrediti ta\u010dan po\u010detak. U po\u010detku bolesnik zaboravlja obi\u010dne stvari, pa dogovore i obaveze, potom vrlo va\u017ene \u010dinjenice iz svakodnevnog \u017eivota (isklju\u010diti struju, zatvoriti plin, vodu\u2026.). Postaju ovisni o tu\u0111oj pomo\u0107i i naru\u0161ena je sposobnost pam\u0107enja novonastalih sadr\u017eaja.<\/p>\n
\u2013 U sljede\u0107oj fazi se ne sje\u0107aju imena bliskih ro\u0111aka i prijatelja, brojeva telefona, zanimanja, \u0161kolovanja, djece i te praznine u sje\u0107anju popunjavaju konfabulacijama (izmi\u0161ljenim doga\u0111ajima). Kako smetnje pam\u0107enja postaju izra\u017eenije, tako postaju uo\u010dljivi i drugi kognitivni ispadi. Bolesnikov govor postaje usporen radi nesposobnosti pronala\u017eenja adekvatnih rije\u010di, sli\u010dno je i prilikom pisanja. Ukupni vokabular biva smanjen, te govor postaje siroma\u0161an i stereotipan. Prije odgovora na pitanje bolesnik ga ponavlja, a kasnije izgovara svaku rije\u010d (eholalija) \u2013 naglasio je.<\/p>\n
Kako je kazao dr. Sinanovi\u0107, osim te\u0161ko\u0107a u produkciji postaju sve izra\u017eenije i smetnje u razumijevanju govora, dok repeticija dugo ostaje o\u010duvana.<\/p>\n
\u2013 Re\u010denice postaju nekompletne, sa dosta parafazija (govorni poreme\u0107aj kod kojeg osoba izobli\u010duje ili zamjenjuje rije\u010di ili slogove, a da toga nije svjesna), potom spontana produkcija sve oskudnija do mutizma u terminalnom stadijumu.<\/p>\n
Uz poreme\u0107aje govora biva naru\u0161ena sposobnost pisanja i ra\u010dunanja. Snala\u017eenje u prostoru postaje ote\u017eano zbog \u010dega bolesnik nije sposoban prona\u0107i put ku\u0107i, voziti automobil, niti slijediti upute kako prona\u0107i cilj. Kako bolest napreduje, bolesnik vi\u0161e ne zna upotrebljavati svakodnevne predmete u ku\u0107i (za vrijeme jela, kuhanja, pranja, odr\u017eavanja higijene) i kona\u010dno samo osnovne, prividno automatske radnje, ostaju donekle o\u010duvane. Usporedo sa gubitkom opisanih kognitivnih funkcija vidljivi su i poreme\u0107aji praksije (sposobnost izvo\u0111enja pokreta, jednostavnih i slo\u017eenih, na koordiniran na\u010din da bi se izvr\u0161io neki zadatak), rasu\u0111ivanja i pona\u0161anja. Nerijetko nerazumne odluke u poslu, naro\u010dito u radu sa novcem, mogu biti prvi znak bolesti \u2013 naglasio je.<\/p>\n
U daljem toku bolesti bolesnik mo\u017ee postati apati\u010dan i nezainteresovan, nekad nemiran i agitiran. Po\u010dinje zanemarivati svoj izgled, postaje paranoidan, remeti se ritam sna i budnosti, javljaju se i halucinacije. Bolesnik postaje zajedljiv i sumnji\u010dav prema \u010dlanovima porodice, dok sa druge strane postaje potpuno indiferentan na doga\u0111aje koji u zdravih osoba pobu\u0111uju emocije. Zanemaruje potrebu za hranom, \u0161to dovodi do gubitka tjelesne te\u017eine.<\/p>\n
U uznapredovalom stadiju bolesti prisutni su, isti\u010de prof. dr. Sinanovi\u0107, znaci lezije frontalnog korteksa (primitivni refleksi, paratonija, dezinhibicija), poreme\u0107aj gutanja, gubitak kontrole sfinktera i posturalnih refleksa \u0161to bolesnika ve\u017ee za krevet.<\/p>\n
\u2013 U zavr\u0161nim fazama bolesti bolesnici su u vegetativnom stanju, sa paraplegijom u fleksiji (\u201cfetusni polo\u017eaj\u201d), mutisti\u010dni i inkotinentni. Umiru od komplikacija kao \u0161to su septikemija, pneumonija, plu\u0107na embolija, urinarna infekcija ili infekcija dekubitalnih rana. Prosje\u010dna du\u017eina trajanja bolesti je osam godina \u2013 kazao je.<\/p>\n
Doktor Sinanovi\u0107 poja\u0161njava da se, faktori rizika za demenciju, mogu podijeliti na faktore na koje se mo\u017ee i one na koje se ne mo\u017ee utjecati. Nemodificiraju\u0107i faktori uklju\u010duju spol, genetske faktore i dob.<\/p>\n
\u2013 Potencijalno modificiraju\u0107i faktori rizika za demenciju su nizak nivo educiranosti, visok krvni pritisak, pad sluha, pu\u0161enje, gojaznost, depresija, fizi\u010dka neaktivnost, \u0161e\u0107erna bolest i manjak socijalnih kontakata. Godine 2020., tzv. Lancet komisija za demencije na taj spiska dodala je jo\u0161 tri faktora rizika za demencije na koje se mo\u017ee utjecati i to ekscesivno uzimanje alkohola, traumatsko o\u0161te\u0107enje mozga i aero zaga\u0111enje. Smatra se da bi se, adekvatnim odnosom prema faktorima rizika, u\u010destalost demencija mogla zna\u010dajni smanjiti \u2013 kazao je.<\/p>\n
Kako je precizirao, u\u010destalost demencija zna\u010dajno ovisi od dobi. U razvijenim zemljama, oko deset posto osoba dobi od 75 do 80 godina ima neki oblik demencije, u dobi od 85 do 90 taj procent se penje i do 30 posto.<\/p>\n
\u2013 Mi nemamo ta\u010dne podatke o u\u010destalosti demencija, ali po svemu sude\u0107i procenti u na\u0161oj zemlji su ve\u0107i od navedenih \u2013 naglasio je prof. dr. Osman Sinanovi\u0107 u razgovoru za Fenu.<\/p>\n
Osman Sinanovi\u0107 je profesor emeritus neuropsihijatrije (neurologije i psihijatrije) na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Univerziteta nauke i tehnologije u Sarajevu. Gostuju\u0107i profesor na Sveu\u010dili\u0161tu u Osijeku i Veleu\u010dili\u0161tu u Vukovaru.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Specijalista neuropsihijatrije Osman Sinanovi\u0107 smatra da je COVID-19 pandemija utjecala na porast broja ljudi sa demencijama, u svijetu pa i kod nas, a oni koji su imali tu bolest u ve\u0107em su riziku da vremenom razviju demenciju. \u2013 Oni koji su imali COVID-19, neva\u017eno za te\u017einu simptoma, u ve\u0107em su riziku da vremenom razviju demenciju […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":185003,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[304,12,306],"tags":[946,5445],"class_list":["post-185002","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-istaknuto","category-novosti","category-preporucujemo","tag-covid-19","tag-demencija"],"yoast_head":"\n