Jedan od najboljih bh. glumaca, ali i cijelog na\u0161eg regiona, Emir Had\u017eihafizbegovi\u0107 na HRT-u je govorio, izme\u0111u ostalog, o filmu “Quo Vadis, Aida”, ali i o tome da li smo nau\u010dili ne\u0161to toliko godina poslije stravi\u010dnih stradanja.<\/p>\n
U filmu “Quo vadis, Aida?” rediteljice Jasmile \u017dbani\u0107 igrao je glavnog zlikovca. Prvi dan snimanja je, ka\u017ee, bio vrlo te\u017eak. Osim \u0161to je trebalo odjenuti 800 statista pa je taj proces po\u010dinjao ve\u0107 u 4 ujutro, zbog traume koja se probudila u ljudima morali su prekinuti snimanje.<\/p>\n
“Ja sam u\u0161ao u toj prvoj sceni, krenuo u tu zlo\u010dina\u010dku agresiju, ljudi su po\u010deli padati u nesvijest, statisti, ali ne figurativno nego doslovno”, ispri\u010dao je za Hrvatsku radio-televiziju (HRT).<\/p>\n
Prekinuli su snimanje.<\/p>\n
“U ljudima se probudila trauma. Me\u0111u njima su bili ljudi koji su i sami pro\u017eivjeli neke druge patnje po drugim logorima. Bilo je statista iz svih krajeva BiH”, dodaje.<\/p>\n
Igrati zlikovca mu je, ka\u017ee, u opisu radnog mjesta, a ova uloga je bila njegova osobna katarza. Svaki \u010dovjek koji gleda film “Quo vadis, Aida?” do\u017eivi, ka\u017ee, fenomen.<\/p>\n
“Vi ne gledate taj film s distancom, kao \u0161to gledate Schindlerovu listu. Vi kad iza\u0111ete poslije Schindlerove liste, znate da ste gledali genijalan, te\u017eak, potresan, najbolji film o holokaustu, ali znate da je to negdje daleko iza vas. Kada iza\u0111ete iz sarajevskih ili hrvatskih kina, u Srbiji se film ne prikazuje, vi ste i dalje savremenici zlo\u010dina. Ja sam iza\u0161ao sa zatvorene projekcije u Sarajevu, upalio mobitel, oti\u0161ao na neki portal i vidio \u010detnike koji se postrojavaju u Vi\u0161egradu. Vidite divljanje, ovo sada po Republici Srpskoj za Bo\u017ei\u0107, ispisivanje grafita po d\u017eamijama itd. Mi smo u Bosni savremenici Srebrenice na na\u010din da to nije film s distancom, da je to film koji mi jo\u0161 \u017eivimo i to u njegovom eklatantnom zlo\u010dina\u010dkom narativu. Onaj ko ne priznaje genocid spreman ga je ponovno po\u010diniti. Nije lako \u017eivjeti Bo\u0161njacima u Republici Srpskoj jer zaista posljednjih 15-ak dana sti\u017eu vrlo alarmantne vijesti o pona\u0161anju domicilnog stanovni\u0161tva prema povratnicima u Republiku Srpsku”, rekao je, dodav\u0161i kako publika nema vremena procesuirati film “jer je to stvarnost u kojoj mi \u017eivimo”.<\/p>\n
Na pitanje jesmo li \u0161ta nau\u010dili, ka\u017ee:<\/p>\n
“Zlo je aktivno, dobro je pasivno. Tu je problem. Mi \u017eivimo u jednoj civilizacijskoj inverziji, gdje zlo do\u017eivljava svoje zvjezdane trenutke, a dobro je pasivno. Kad je Einstein bje\u017eao preko Tirane za Ameriku, on je rekao: ‘Mene ne \u010dudi dolazak Hitlera na vlast, \u010dudi me \u0161utnja \u010destitih Nijemaca’. Biti oportun, u nekoj vrsti konformizma i na bilo koji na\u010din ne imati stav po pitanju genocida u Srebrenici, ili Vukovara, ili Drugog svjetskog rata, ili holokausta nad \u017didovima, ili svoj stav o bilo kakvoj destrukciji, zna\u010di da je hedonizam nekako prevladavaju\u0107a karakterna osobina ljudi s ovih prostora. I ta vrsta konformizma nije samo politi\u010dki konformizam, nego je to zapravo jedan kukavi\u010dluk i potreba za lagodnim \u017eivotom gdje empatija, moral, etika, svi ti atributi civiliziranog \u010dovjeka do\u017eivljavaju ozbiljnu atrofiju, i to je ono \u010dega je mene strah u vremenima koja dolaze. Ne nekog novog rata, jer mislim da rata ne\u0107e biti, ali me strah jednog novog stanja duha, jednog novog \u010dovjeka u mentalnom smislu, u narativnom smislu, politi\u010dkom smislu”, kazao je.<\/p>\n
Politika je, ka\u017ee, neodvojiva od kulture – i obratno. Govorio je i o svojoj ulozi u filmu “Otac na slu\u017ebenom putu” te legendarnoj “Audiciji” koja je, ka\u017ee, u ono vrijeme razbijala tabue. Kompletan intervju mo\u017eete pogledati u videu, pi\u0161e portal Klix.ba.<\/p>\n