U Memorijalnom centru Srebrenica \u2013 Poto\u010dari sino\u0107 su po drugi put u organizaciji Udru\u017eenja \u201cBiti novinar \u201d iz Tuzle dodijeljena novinarska nagrada \u201cNino \u0106ati\u0107\u201d<\/p>\n
Nagrade su dodijeljene u pet kategorija, a \u010detiri su osvojili novinari\/fotoreporteri koji dolaze sa podru\u010dja Tuzlanskog kantona, u kojem novinarska pera iz generacije u generaciju predano, jo\u0161 od 1995. godine, ukazuju na tragediju genocida u Srebrenici.<\/p>\n
Nagradu za pisani tekst objavljen\u00a0 magazinu Stav dobila je novinarka Alma Arnautovi\u0107, koja je kao njene nagra\u0111ene kolege isti\u010de da s ponosom nosi nagradu sa imenom Nine \u0106ati\u0107a, novinara ubijenog u genocidu.<\/p>\n
Alma Arnautovi\u0107 po\u010dela je raditi u Dopisni\u0161tvu Dnevnog avaza u Tuzli na drugoj godini studija \u017durnalistike, 2005. godine, od kada je bila aktivno anga\u017eovana u ovoj medijskoj ku\u0107i i Bportalu, u vrijeme kada je online novinarstvo u na\u0161oj dr\u017eavi pravilo svoje prve korake. Od 2015. radila je uporedo za Anadolu Agency Balkans i magazin Stav u kojem je objavljen nagra\u0111eni tekst.<\/p>\n
Unazad 16 godina Arnautovi\u0107 je uz ostalo pratila aktivnosti pronalaska i otvaranja masovnih grobnica, identifikacije, ispra\u0107aje tabuta s posmrtnim ostacima i kolektivne d\u017eenaze, kao i hap\u0161enja i su\u0111enja ratnim zlo\u010dincima.<\/p>\n
\u02ddVeoma su potresni trenuci kada na mjesto otkopavanja masovne grobnice do\u0111e majka, k\u0107erka ili sestra, pri\u017eeljkuju\u0107i da \u0107e se desiti \u010dudo i da \u0107e ugledati neki predmet koji je pripadao nekom njenom. To je skoro nemogu\u0107e poslije toliko godina i one s masovnih grobnica odlaze razo\u010darane, ali ipak, poru\u010duju da su sretne \u0161to \u0107e barem nekom biti utvr\u0111en i vra\u0107en identitet. Tako\u0111er, kasnije, prilikom identifikacija suo\u010davate se sa scenama od kojih se srce slama. Vidite odraslog \u010dovjeka, jednog brata koji je kao sedmogodi\u0161njak pre\u017eivio strijeljanje i bio sav izranjavan, a sada poku\u0161ava da se prisjeti kako su izgledale \u0161tamplice i gegice njegove mla\u0111e sestre, koje su ekshumirane zajedno sa njenim posmrtnim ostacima. Te\u0161ko je intervjuisati majku koja pla\u010de jer joj je jedina \u017eelja da joj ubijeni sin do\u0111e u san, a taj san ni poslije vi\u0161e od 25 godina nije sanjala. Isto tako, stravi\u010dne su pri\u010de onih koji su nasilno razdvojeni od \u010dlanova svoje porodice, koje su im pred o\u010dima odvodili, premla\u0107ivali, silovali i ubijali. Te\u0161ka je i pri\u010da porodice rahmetli Hasibe Huremovi\u0107, koja je na protestima UG \u02dd\u017dene Srebrenice\u02dd u Tuzli nosila ram sa fotografijama ubijenog mu\u017ea i \u010detvero djece, a sada, nakon njene smrti, te fotografije nosi njena unuka Aida. Ili, pri\u010da o sinu koji je godinama kopao po \u0161umama u Vlasenici i nije ni pomi\u0161ljao da odustane sve dok nije na\u0161ao i ko\u0161\u010dicu po ko\u0161\u010dicu izvadio iz zemlje posmrtne ostatke svog oca – isti\u010de Alma i dodaje:<\/p>\n
Osim toga, ohrabruju\u0107e je znati da imamo vrhunske stru\u010dnjake u polju identifikacija i da je rade\u0107i izvje\u0161taj o masovnim likvidacijama u julu 1995. godine u Kravici ljekar iz Tuzle identifikovao i najsitniji nokat, zub i tragove krvi. Na stotine je ovakvih primjera i bolnih sudbina zbog kojih me \u010desto pitaju kako mogu psihi\u010dki podnijeti da pratim i pi\u0161em o ovim temama. No, zapisivati i izvje\u0161tavati obaveza je novinara, naro\u010dito novinara iz Bosne i Hercegovine, jer mi najbolje znamo patnje svog naroda. Istina je da je te\u0161ko zadr\u017eati objektivnost u trenutku dok razgovarate sa sagovornikom, jer je prirodno da suosje\u0107ate sa \u017ertvom, ali sve \u0161to se napi\u0161e, zasnovano je na argumentima i \u010dinjenicama i to se mo\u017ee provjeriti\u02dd, navela je Arnautovi\u0107.<\/p>\n
Arnautovi\u0107 isti\u010de da se prilikom svih susreta sa pre\u017eivjelim \u017ertvama neupitno name\u0107e samo jedna tema, a to je da su neaktivno\u0161\u0107u istra\u017eitelja brojni zlo\u010dinci nagra\u0111eni slobodom.<\/p>\n
\u02ddU SIPA-i i tu\u017eila\u0161tvima imamo ozbiljne i iskusne istra\u017eitelje koji odli\u010dno rade svoj posao i terenske poslove obavljaju i u nemogu\u0107im uslovima, kada su nesnosne vru\u0107ine ili kada je veoma hladno. Na\u017ealost, imamo i one koji na mjesto za koje se sumnja da je potencijalna masovna grobnica dolaze nepripremljeni i npr. negoduju\u0107i \u0161to \u0107e isprljati patike, a pri tome nose\u0107i sendvi\u010d i sok u ruci kao da su krenuli na piknik. Odmah vam je jasno da ta tu\u017eiteljica ili tu\u017eitelj nisu sposobni voditi takav slu\u010daj, jer od po\u010detka sve pogre\u0161no rade. Ako nemaju po\u0161tovanja prema \u017ertvama \u010diji \u0107e posmrtni ostaci mo\u017eda tog dana biti otkriveni, kako onda mo\u017eemo o\u010dekivati od njih da \u0107e prikupiti neophodne dokaze za hap\u0161enja i pisanje tu\u017ebi\u02dd, smatra Arnautovi\u0107.<\/p>\n
Pored nje sino\u0107 je nagradu za radijski izvje\u0161taj dobio Miralem Ov\u010dina, za televizijski prilog Vahidin Mujagi\u0107, za pisani tekst Alma Arnautovi\u0107, za fotografiju Ahmet Bajri\u0107 Blicko, te za blog\/vlog Anisa Mahmutovi\u0107. Dodijeljena su i tri specijalna priznanja.<\/p>\n