Povratnička priča Mevlide Mehanović: Iz “posljednjeg sela u Bosni” stižu sokovi, džemovi…

by nedim
| 15:04
  •  
  •  
  •  
  •  

Na samom istoku Bosne, svega nekoliko kilometara od granice sa Srbijom, nalazi se selo Daljegošta koje teritorijalno pripada opštini Srebrenica. Smješteno je u brdima na nadmorskoj visini od oko 700 stotina metara i od opštinskog središta do sela se dolazi preko nešto makadamskog, a nešto asfaltnog puta.

– Najljepše je kod svoje kuće i svi skupa prevazilazimo sve probleme, kaže Mevlida Mehanović, koja se na ovo područje vratila skupa sa mužem i pokrenula proizvodnju aronije i malina.

– Dosta sam čitala o uzgoju jagodičastog voća i tako sam naišla na priču o aroniji, njenom zdravom svojstvu, ali i informaciji da se ne mora brati svaki dan kao malina, što mi je odgovoralo, budući da na raspolaganju nisam imali veliki broj radne snage. Cilj je bio da posadim onoliko, koliko sama mogu stići obraditi, priča Mevlida za Tuzlainfo.ba.

Iako proizvodi i prerađuje mnoga toga, Mevlida poseban akcenat stavlja na 100% hladno cijeđeni sok od aronije, po kojem je prepoznatljiva na sajmu koji će 16. oktobra biti održan na Trgu slobode u Tuzli.

– Zbog niske otkupne cijene pomenutih proizvoda, posljednje tri godine bavim se i preradom proizvoda pa tako, pored sokova, nastaju i džemovi te slatko u vlastitoj radinosti, dodaje ona.

Daljegošta je selo koje ima tri zaseoka: Veliku i Malu Daljegoštu te Tursanoviće.

– Mi smo zadnji, od glavnog asfalta gdje skrećete nama. To također znači da smo posljednje selo u Srebrenici, ali i u Bosni i Hercegovini. Kad se Bosna mjeri, mjeri se sa mjesta Žlijebac, koje se nalazi nedaleko od našeg mjesta, pa sve do Bihaća. Tako da smo geografski zadnji, moralno i ekonomski, veli Mevlida.

Mevilda je i osnivačica Udruženja žena povratnica “Podrinjka“ Srebrenica, koji su dio Mreže žena u Podrinju .

Senad Karić iz Daljegošte, u svojoj prvoj knjizi pod nazivom “Bilo jednom u Daljegošti, je o ovom mjestu zapisao “Gdje god bili, kud god nas život rasuo, nikad i nigdje nećemo biti sretni kao tamo gdje smo rođeni, odakle smo potekli i gdje će nam duša stanovati dok smo živi. Sunce tuđeg neba neće tako grijati i uvijek će faliti ono nešto u duši, a to se prosto zove verem. A od verema haman gore jada nema”./S.P./

Tuzlainfo.ba pratite na društvenim mrežama: Facebook, Instagram i Youtube.
Svoje priče, upite i fotografije šaljite na našu e-mail adresu.