NLB web baner 770x95px 2

srijeda, 01 Maj 2019 12:35

Radnici bivše Fabrike Borac iz Banovića očajni: Imovina pokradena, radnici ne mogu u penziju

0105 borac

Da odgađanje formiranja vlasti u Tuzlanskom kantonu itekako ima svojih negativnih posljedica, najbolje pokazuje slučaj pet radnika bivše Fabrike konfekcije Borac iz Banovića.

Ovi radnici su već stekli uslove za penzionisanje i Vlada Federacije BiH je uplatila novac za uvezivanje staža. Međutim, sredstva koja Borac duguje po osnovu zdravstvenog osiguranja i nezaposlenosti, a što je obaveza Vlade TK-a, još nisu uplaćena - piše Oslobođenje.

Jedna od radnica koja je stekla uslove za penzionisanje je Refija Bosankić. U banovićkom Borcu je počela raditi odmah poslije srednje škole i do danas je stekla uslove za punu penziju. Međutim, zato što Vlada TK-a nije uplatila svoj dio obaveze, ona i još četvero radnika još ne mogu dobiti penziju.

Kao prosjaci

- Ja nemam šta da jedem. Rad u Borcu me koštao zdravlja i već više od 10 godina se ne mogu ni liječiti. Iz dana u dan je sve gore, a ne mogu više ni raditi. Da mi nije komšija, ja ne bih imala šta jesti. Osjećam se k’o prosjak nekad, imam svoju penziju, zaradila je čisto, pošteno, a neće da mi je uplate. Ako je vlast došla dotle da će je ugroziti pet radnika, onda je i ne trebamo, priča nam Bosankić.

Priča o banovićkom Borcu slična je pričama mnogih drugih prijeratnih giganata, privatizovanih, a potom opljačkanih u periodu koji je uslijedio. Borac Banovići je privatizovan 2003. godine, a u vrijeme privatizacije procijenjen je na više od 35 miliona KM. U to vrijeme banovićka fabrika se vodila kao cjelina koju su činili i travnički i zenički Borac. Sve zajedno je u privatizaciji kupilo 12 direktora tadašnjeg Borca. Kupili su fabriku za dvije marke.

Kako nam kaže Mihada Hrnčić, jedna od sindikalnih aktivistica koja je pomogla da se čuje priča o Borcu, iako je privatizacija 2012. godine poništena, do tada je pokraden veliki dio imovine, ali ne sav.

- Mi smo prestali raditi 2010. i pošto nismo primali ni plate - znali su nam uplatiti 100 KM u tri mjeseca - mi više nismo ni dolazili u fabriku, a direktori su se smjenjivali. Kad smo došli 2016, grupa radnika iz Tuzle i ostalih mjesta odakle se išlo u fabriku na posao, vidjeli smo da je sve popljačkano, ističe Hrnčić.

Ni mašina ni krova

Kada ih je tadašnja direktorica pustila u fabriku, vidjeli su da više nema mašina na kojima se radilo, da je posječena ograda oko fabrike i prodata u staro željezo, te da je nestalo i krovnih limova i prozora.

- Mogla sam ja u penziju, ali nisam bila uz direktore i šefove. Bila sam i na spisku za penziju, ali su me izbrisali i poslali nekog svog, naglašava Bosankić, koja će i ovaj praznik rada dočekati na protestu u Tuzli, ispred zapaljene bivše zgrade Vlade TK-a.

(TI/Oslobođenje)


LOGO FOOTER

Gradski informator - Tuzla na dlanu