Moj stav: Nastavnici na političkoj vjetrometini

by admin
| 7:59
Piše: Lejla Dervišević
 
Onomad je neki veliki vojskovođa pokušao pokoriti jednu malu, ali prkosnu zemlju. Probao na razne načine, oružjem, sabotažama, trojanskim konjima, i nije uspio. Žilavi. Ode on da zatraži savjet od svog mentora i starijeg rivala. Ovaj mu reče kako postoji jedan, samo jedan način – iz temelja iznutra uništiti obrazovanje tako da umjesto znanja zavladaju glupost i šarlatanstvo. I još mu reče da, avaj, ovaj način ima dvije začkoljice: prvo, spor je, a drugo, tako će bespovratno uništiti i sam sebe. Mislio, mislio vojskovođa i odlučio. Osnuje on fakultete gdje god je bilo ledine u onoj zemljici, a za zapošljavanje nastavnog osoblja osmisli nekakve “sporazumne prelaske” i kriterije za bodovanje. Malo po malo… Ona prva začkoljica, sporost, prometne se u prednost, u otrov sa odgođenim djelovanjem, pa jadnici ne vidješe jasno šta im se sprema.
 
Više puta ponovljena laž postaje istina. U posljednjih nekoliko dana konkursi za prijem sezonskih radnika u školama na području TK postali su “vruć krompir” predizborne kampanje pri čemu je izrečen, na raznim stranama, niz besmislica i neistina, a na račun i preko leđa ljudi koji sedam, deset, dvanaest ili petnaest godina čestito rade svoj posao, a u augustu obore glave i stanu u redove. Prašinu koju su podigli svojim pamfletskim saopćenjima i huškači SDP-a, SBB, SDA, ali i nekih manjih političkih igrača sasuli su direktno u lice iscrpljenim ljudima koji su se tri dana povlačili po nečemu što nazivaju intervjuima. (Način sprovođenja intervjua je, blago rečeno, nehuman i šokantan, ali o tome i o bodovima stečenim na osnovu intervjua svakako treba govoriti na posebnom mjestu, u posebnom tekstu.)
Koliko su dobronamjerni u svojim saopćenjima, nadam se da će prosuditi svako za sebe, pa da će i o tome razmisliti 2. oktobra, a njima, pak, želim nekog stručnijeg, nekog s “pravom” diplomom i s “pravog” fakulteta da se bavi njihovim kampanjama. Ovako zaista djeluju nedobronamjerno i neozbiljno.
 
Obrativši se javnosti, prozivajući aktuelnog ministra za obrazovanje u Vladi TK, SBB-ovca Muratovića, SDP je zaigrao na niske emocije braneći Tuzlake od diskriminacije u konkursnoj proceduri u školama Tuzlanskog kantona. Znaju SDP-ovci da se u osnovnim i srednjim školama zapravo više od decenije diskriminiraju građani, da se diskriminiraju stručni, moralni, jednom riječju, da se diskriminiraju ljudi. Isto tako znaju i koliko je njihovo učešće u ovom javašluku bilo. Važeći Pravilnik o bodovanju nije osmislio ministar Muratović, on je sačinjen 2015. godine komisijski i postoje imena i prezimena ljudi koji su takav Pravilnik kreirali. Oni su članovi različitih stranaka, zaposlenici različitih škola (naravno, na neodređeno), članovi sindikata…
 
Da li je ikome od ovih ljudi stranka, sindikalna podružnica, iko ko ih je delegirao da odlučuju o tuđim sudbinama tražio izvještaj ili obrazloženje zašto su direktorima škola prepustili raspon od 3 do 9 bodova za intervju? Da li je SDP od svojih članova tražio makar usmeno obrazloženje zašto su učestvovali u krojenju ovakvog nakaznog Pravilnika? Kada je konkursna igranka 2015. počela, svi oni su se ušutili i niko od njih se nikada nije javno očitovao o ovom Pravilniku. Toliko o odgovornosti spomenute komisije koja očito nije spametovala da se igra sa životima ljudi koji učestvuju u konkursima, pomnoženo sa životima njihovih porodica. Ministar Muratović jeste ukinuo čuvene saglasnosti koje su neke od nas, koji radimo mnogo više od decenije u prosvjeti i koje je MONKS TK bezočno iskoristio da čuvamo radna mjesta jednom posebnom soju, otjerale u druge kantone.
 
Nakon SDP-ovog dušebrižničkog napisa (hvala im) javila su se dežurna pera SDA i SBB-a da rastumače kako je ista skala za intervju, od 3 do 9, vrijedila i dok je harao SDP. Nova laž. Skala od 6 do 9 bodova ustanovljena je za intervju (validan dvije godine) u vrijeme SDP-ovog ministra Adema Šehidića. Svako ko je imalo pošten, racionalan i dobronamjeran, može uvidjeti da je tadašnji pravilnik, način sprovođenja konkursne procedure, pa i samog intervjua bio najkorektniji, u skladu sa svim zakonskim okvirima, zahtjevima struke i, koliko-toliko, ublažio je štetu koja se godinama nanosi diskriminiranim zaposlenicima, članovima sindikata, na koncu ili na početku – živim ljudima koji ne smiju nipošto ni da se razbole u augustu.
 
Dakle, pametari SDA, SBB-a i satelita, imali su na repertoaru druge greške i grijehe SDP-a i njihovih ministara na čelu MONKS TK. Šta je sa čuvenom konkursnom procedurom za koju je nabavljen program za bodovanje dokumentacije? Zna li javnost koliko je koštao taj program? Zna li javnost da je ta konkursna procedura trajala bezmalo pola godine i da je “program” tamam toliko radio posao koji ljudi “pješke” završe za dva dana? Ko je kumovao tom cirkusu? Oraha u džepovima ne manjka, ni jednima, ni drugima. Ipak, odlučili su da jednostavno nastave obmanjivati javnost preko leđa ljudi kojima je dosta njihove muke. Odlučili su da ne kažu, jasno i glasno, kako i odakle su tuzlanske škole napunili zaposlenicima u kratkom vremenskom roku, kako je počela priča o tehnološkom višku, gdje je izvor.
 
Odlučili su da ne priznaju kako su davali prednost travničkim diplomama u odnosu na one sa Univerziteta u Tuzli, kako u školama rade Tuzlaci, Živiničani, ovi i oni koji su po tri puta pohodili Pale, Kiseljak ili Travnik i tamo spodbili (sve redovno radeći u školi) nekakve diplome. Iskreno, vilica mi je obješena pred sposobnošću tih ljudi da tako ekspresno usisaju znanje koje smo mi, manje sposobni, studirali i marljivo skupljali do diplome. Ne spominju oni ni činjenicu da je Pravilnik o bodovanju usmjeren na period od prije dvadeset i više godina, pa je tako za svaku profesoricu presudno to čija je kćerka ili žena, a ne koliko je stručna. To nije diskriminacija? Pravilnik zanemaruje i radni staž u struci tako da je neko ko je diplomirao prije dvanaest godina i bio, recimo, tih dvanaest godina u Afganistanu, u povoljnijem položaju od onoga ko deset godina lomi krede u učionici. Ni to nije diskriminacija?
 
Prosvjetnim radnicima su, uglavnom, jasne vaše igre sa golim ljudskim životima. To što šute ne znači da su nemušti. Hvala vam na brizi, ali vas molimo da nas iste poštedite. Ovaj put, molimo vas u ime onih pametnih glavica u učionicama, ne izluđujte nas do kraja ako niste spremni da javnosti predočite pravo stanje u ovoj oblasti.
 
Dragi sugrađani, molim vas, vratite se do metafore s početka teksta. I vas se tiče. Vas se najviše tiče. Svi likovi i događaji s početka teksta su izmišljeni i nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Tako bar kažu oni koji se bave našom egzistencijom.
 
(Tuzlainfo.ba)

Tuzlainfo.ba pratite na društvenim mrežama: Facebook, Instagram i Youtube.
Svoje priče, upite i fotografije šaljite na našu e-mail adresu.