Moj stav: Šta je nama Vlora Ćitaku

by admin
| 9:00

Piše: Lejla Dervišević

Između divljenja, stida, nelagode i sitne iskrice zavisti sam 11. jula gledala obraćanje jedne mlade kosovske Albanke u sjedištu UN-a. Vidjela sam pamet, rječitost, hrabrost i sve to uz nedvojben šarm, ljepotu, eleganciju, ali i jednostavnost. Za Vloru Ćitaku sam čula prvi put, a govorila je i u naše ime, govorila je i u ime Majki Srebrenice, branila je dostojanstvo 8 372 srebreničke žrtve… Ono što je zaista bio i ostao dominantan dojam nakon njenog obraćanja jeste nevjerovatna lakoća s kojom ova mlada kosovska političarka nosi istovremeno svoj šarm, ženstvenost i britku i odvažnu inteligenciju.
 
Navela je mene Vlora Ćitaku na razmišljanje koje tjera ljute suze na oči i krv u obraze. Navela me na razmišljanje kako to da je u ovoj našoj mrtvaji medijski najčešće eksponirana karikaturalna političarka iz RS-a Dušanka Majkić. Zar se nama zaista toliko dopadaju intelektualne, moralne i karikature svih vrsta, pa makar s njima i sprdnju zbijali? Bit će da je tako, ili je odgovor mnogo tužniji i sažet u samo jednoj jedinoj riječi – zapuštenost. Da, zapuštenost u svakoj mogućoj sferi življenja, nedostatak volje, želje ili sposobnosti da radimo na sebi, javašluk koji u Bosni vreba iz svakog mogućeg budžaka jedini je odgovor zašto mi 11. jula nismo u sjedištu UN-a imali jednu Vloru Ćitaku. I zašto bismo je imali? Što će nam kad možemo biti sramno nepismeni, a urlati o pravu na naziv sopstvenog jezika? Što će nam kad se nigdje u svijetu kao kod nas vojska mladih (i ne baš tako mladih) ne diči diplomama stečenim po seoskim univerzitetima po sistemu “trak pare, trak roba”?
 
Zaista, odbijam da povjerujem da postoji još ijedan narod pod kapom nebeskom koji toliko brani svoje vjerske i tradicijske tekovine, od izmišljenih i stvarnih neprijatelja, a da je toliko nepošten, lijen, potkupljiv i samodestruktivan. Vrijeme je da konačno razmislimo o sistemu vrijednosti koji smo uspostavili u posljednjih dvadesetak godina. Nije li krajnji momenat, minut do dvanaest, da oborimo glave i počnemo raditi na sebi, pojedinačno i kolektivno. Neka počne svako od sebe, neka ne potpisuje stranačku člansku karticu sa jednim jedinim motivom – da riješi goljo svoj egzistencijalni problem, da se domogne poslaničkog paušala.
 
Prestanite, papci i papanke, urlati na sav glas da je vaš jezik bosanski (dobro, shvatili smo) dok u statusima pišete “izvini te” i “nevjerujem”. Prestanite mahati diplomama i zvanjima ako ste studirali vikendom u autobusu do… Gdje već. Prestanite se smijati bh. političarima jer to je vaše (naše!) ogledalo. Vrijeme je da se preispitamo, vrijeme je da se zapitamo zašto se čitava životna filozofija mladih ljudi svela na to kako da ne rade ništa, a da dobro žive, kako da budu odlikaši, a da se što manje potrude… Treba je preispitati, jer to je kula od karata, put za nigdje.
 
Ovakvi kakvi jesmo, mi ne zaslužujemo da naša predstavnica/predstavnik u UN bude neko poput kosovske predstavnice. Nažalost, isuviše užitka nam pruža kaljuga koju smo sami zamutili.
 
(Tuzlainfo.ba)

Tuzlainfo.ba pratite na društvenim mrežama: Facebook, Instagram i Youtube.
Svoje priče, upite i fotografije šaljite na našu e-mail adresu.