Dan poslije: Miroslav Ćiro Blažević govori o teškoj polusezoni, Tuzli, planovima…

by admin
| 16:19
1104 ciro
  •  
  •  
  •  
  •  

Dan poslije veličanstvene pobjede nad Igmanom i povratka Crveno – crnih u Premijer ligu, razgovarali smo sa Miroslavom Blaževićem.

Kaže da su ga zvali iz cijelog regiona i svijeta, preko Kine i Irana, da mu čestitaju na jučerašnjem uspjehu. Ipak, dodaje da se poprilično izmorio:

“Osjećam se iscrpljeno nakon svega! Ja sam obavio svoju funkciju u jednoj profesionalnoj svijesti i bogami, ne znam da sam se ikad tako iscrpio. To nije zato što ja imam neke godine, ovoga i da sam najmlađi ne bih mogao biti pošteđen. To je bilo stvarno…iz utakmice u utakmicu…samo neodlučan rezultat i ti si mrtav! Al hvala Bogu, sve je dobro što se dobro svrši”, ističe naš šef struke otkrivajući nam da noćima nije mogao zaspati razmišljajući o našem posljednjem prvoligaškom protivniku:

“Noć prije meča nisam spavao. Njihov direktor je u toj mojoj fazi bio kategoričan govoreći kako mi nemamo šansu, kako oni sutra najmanje moraju odigrati neriješeno?! Na kraju mi reče, šta ćete i suci su za nas! Na kraju ja poludim i kažem jednu ružnu riječ: J….vam majku sutra vako ili onako. A on na sve to reče – Tobe Ja Rabbi! Ja ne spavam, to je 2:10 ujutro. Ja odem spavat, al ne mogu ide mi se sve da mu opet j… sve po spisku, al oni su se razišli. Za vrijeme utakmice sam strepio, ali na kraju smo se svi zajedno radovali. Noćas sam opet slabo spavao, jer ta euforija je, imala jedan efekat koji je u psihologiji poznat, da ne možeš reći sad je gotovo. Još živim s tim, još uvijek vraćam slike u glavi!”.

Ono što je započelo u Srebreniku nastavilo se na Tušnju. Šefa su navijači na rukama nosili gradskim stadionom. Činilo se da je količina radosti i euforije iznenadila Blaževića:

“Nisam očekivao onoliku euforiju i radost, ali je to duboko u meni izazivalo radost i ponos. Bio sam jako jako sretan, jer ništa ljepše čovjeku nema kad konstatira da je i on nekim dijelom doprinio radosti drugih. To je uistinu bilo nezaboravno!”.

“Trener svih trenera” po ko zna koji put se pokazao kao sjajan motivator. Svlačionica u Rudarskoj 2 nije bila dom Šukera, Bobana i ostalih šampiona koje je nekada predvodio, već fudbalera koji se nikada u svojim karijerama nisu susreli sa konstantnim imperativom pobjede.

“Ja sam se njiima uvijek obraćao kratko ali efikasno. Slušali su i živili za ovaj podvig. Oni su svojim htjenjem rekompenzirali manjak iskustva, pa čak možda u nekom procentu i kvalitete. Nema dvojbe…imao sam vremena i uigrao sam ih koliko su njihovi kapaciteti dozvoljavali. Da sam tu pogriješio budi siguran da mi nikad ne bi ušli u ligu. Nisam im davao ono što sam znao da oni ne mogu. Cijelu koncepciju sam podredio njima, njihovim kapacitetima i afinitetima. Evo juče na poluvremenu sam im rekao, ovo kao da vodite 1:0 protiv Real Madrida i hoću da branite taj 1:0, a onda ćete im zabiti još dva komada jer su najranjiviji na polukontru i kontru! Drži ovog, ne daj im u zonu udarca da uđu da nam ugroze gol. Tako je i bilo. Svi su se možda pitali zašto to, ma j… si mater, ja hoću rezultat, znam šta treba, jer oni su iz kontre j….i u p. materinu! Al evo ti, ja zatvorio sve”, objašnjava popularni Ćiro.

“Ne možemo zanemariti činjenicu da su se igrači ponijeli herojski u svim poteškoćama. Trebalo je preživljavati da si konkurentu pobjegao dva boda prednosti i trebaš to sačuvati. Ja im se zbog toga od srca zahvaljujem!”.

Kaže da mu se samo još jednom u trenerskoj karijeri dešavalo da ima ovako paklenu polusezonu u kojoj ekipa nije smjela imati prava na kiks. Bilo je to dok je sa klupe predvodio Prištinu:

“Jedna neriješena utakmica, jedan poraz, to rijetko kad u nogometnoj povijesti je neko uspio!”.

Na upit može li izdvojiti nekog fudbalera iz ekipe koji ga je posebno oduševio svojim partijama, Blažević kaže:

“Nema dvojbe da je najbolji bio golman Hadžić. Bez golmana je nemoguće realizirati ovakav rezultat. On je bio u svakoj utakmici na visini zadatka. On pripada kategoriji najboljih golmana. Ne smijem zanemariti ni Moranjkića, Omića, Jahića…svako je u svojim mogućnostima dao neophodni doprinos, jer da to nije bio slučaj k…c bi došli tu gdje smo došli!”.

A došlo se u Premijer ligu za koju se treba već od danas spremati. Navijače najviše interesuje hoće li Blažević ostati u Rudarskoj 2:

“Danas ću imati razgovor sa predsjednikom. Treba se vidjeti šta on misli, on je ipak najvažniji čovjek. O njemu imam samo riječi hvale, jer je to jedan dobar i veliki čovjek. Moramo vidjeti hoće li se napraviti novi iskorak, a da bi se on napravio neophodno je dovesti pojačanja. Po mom mišljenju trebaju nam tri nova fudbalera. Dovoljna su tri, ako su pravi. Među njima sigurno mora biti jedan kvalitetan organizator igre. Moramo dobro paziti koga ćemo dovesti kao pojačanje!”.

Ukoliko ostane na Tušnju Blažević će Crveno – crne predvoditi protiv naših starih rivala. Njima se treba suprotstaviti snažnijim igračkim kadrom:

“Nema dvojbe, u Premijer ligi ima pet ekipa koje su puno bolje od ove moje ekipe. Široki Brijeg, Sarajevo, Željezničar, Čelik, Zrinjski. Ovdje tradicija ti nalaže da moraš igrati značajnu ulogu. Ovi ljudi se ne bi zadovoljili rezultatom koji nije adekvatan toj tradiciji. Tuzlanska publika je nogometno kompetentna publika!”.

(TI/fksloboda.ba) / Foto: Arhiv

Tuzlainfo.ba pratite na društvenim mrežama: Facebook, Instagram i Youtube.
Svoje priče, upite i fotografije šaljite na našu e-mail adresu.