Putovali mjesecima: Sedam “neobičnih” muzičara biciklima stiglo u Tuzlu!

by admin
| 11:30

Iako dolasci međunarodnih posjetilaca i turista na kompleks Panonskih jezera u Tuzli nije rijedak slučaj, nedavni dolazak zanimljive grupe od sedam mladih ljudi apsolutno je pridobio našu pažnju.

Radi se o skupini od četiri djevojke i tri mladića koji su došli u Tuzlu učestvovati na trećem etno festivalu pod nazivom „ETHNO Bosnia-Herzegovina/3rd edition „ (Akustikum Association) kao muzičari i plesači internacionalnih plesova. Pomenutom etno-festu prethodi sedam dana muzičkih i plesnih višesatnih radionica koje se održavaju u prostorijama Kuće Plamena mira (27.07.- 02.08.), a finale festivala činit će dva koncerta sa učešćem oko osamdesetak mladih, muzici naklonjenih entuzijasta iz svih krajeva svijeta kojima će se pridružiti i naših dvadesetak sunarodnjaka.

Prvi koncert će se održati u subotu, 01.08. u 21.00h, na Trgu slobode, a drugi 02.08. u 19.00h, takođe na Trgu slobode i to u sklopu Ricciottti'sBiH Tour od strane Ricciotti Ensemble, muzičkog ansambla iz Holandije.

Pomenutu omladinu sa početka priče, njih sedam koje smo ugostili na Panonskim jezerima, bilo je izuzetno inspirirajuće upoznati zato što se ne radi o mladićima i djevojkama koji su iz udobnosti svojih domova širom svijeta uradili samo aplikaciju za učešće na trečem ETHNO BiH festivalu, sjeli na avione ili u svoje automobile i doputovali u Tuzlu kao krajnje odredište. NISU! To su mladi entuzijasti kojima su, pored muzike, najveća ljubav i strast njihova bicikla – to su za njih njihove male putujuće kuće kojima krstare prostranstvima Evrope i svijeta bez ikakvih ograničenja u vremenu i prostoru. Kažu da ”nikada nikuda ne žure”.

Tako su se ove godine, na ovogodišnju ciljnu destinaciju Tuzla/Panonika uputili neki od njih još u februaru, a neki u aprilu. Susretali su se duž puta dogovorom ili slučajno i, krečući se najčešće priobaljem Dunava, probiciklali lagano kroz pola Evrope sve do kraja jula kada su stigli u Tuzlu.

Claire Mongrain je iz Kanade (22g)- ona je step plesačica i prešla je najduži put. Sletjela je sa svojom ”cycling” kučicom u Berlin, u aprilu mjesecu, i probicklala Njemačku sama sve do Češke Republike i Praga gdje se tek onda susrela sa tri njemice – dvije violinistice, Pina Schubert (21g) i Bernadette Thiede (29g) i klarinetisticom Nele Urbanowicz (28g). Krenule su ”lagano, ne žureći, uglavnom gurajući bicikla, a ne vozeći”, kako kažu, južno prema Austriji i Beču gdje im se pridružuju slijedeća dva člana te vesele muzičko-biciklističke skupine – Christian Edbauer iz Austrije (28g), virtuoz na gitari i španac Bruno (33g), vješti klarinetist.

Njih šestero nastavljaju biciklistički ”laganini” uživanciju tokom mjeseca maja i juna muzicirajuči i plešući po ulicama evropskih gradova danju i spavajući uglavnom pod vedrim nebom noču. Ne zato što ne bi imali gdje, nego zato što prakticiraju koncept apsolutne slobode i nevezivanje za materijalno, uz sve uživajuci ponajviše prirodu i u prirodi. Tokom mjeseca juna krstare Slovenijom i Mađarskom. U Mađarskoj im se konačno pridružuje i sedmi član, Kijanouche Jash iz Londona, UK, (25g), svirač na ukulele-u, momak koji je u februaru, u Londonu, sjeo na svoj bicikl sa željom i namjerom da ode na večeru (iftar) tokom mjeseca jula kod svoje bake u Iran. Za sada je ta večera odgođena do završetka boravka na ETHNO BiH i Panonskim jezerima u Tuzli.

Nevjerovatna je pozitivna energija koju tih sedam mladih ljudi širi oko sebe; lijepi i zdravi, nasmijani svakog trena, hodaju bosi, bez obuće… Pitam ih je li to uvijek tako, umore li se nekada, razbole li se… Kažu vrlo rijetko. Kažu ”uvijek naiđemo na neku predivnu oazu dobre energije i divnog ambijenta kakva su vaša Panonska jezera…otpočinjemo dan jutarnjim kupanjem u slanoj vodi, u predivnom ambijentu i društvu dobročudnhi ljudi.’

Na kraju dodadoše da ima još jedna stvar koja ih čini zdravima, a koja je sasvim slučajno zajednička za sve njih – svi obožavaju bijeli luk :). Bilo je zaista simpatično zatim primjetiti da su na upravljačima njihovih bicikala zakačeni svežnjevi bijelog luka, bez kojega nikada ne putuju.

Na kraju našeg razgovora su izjavili da bi bili presretni i da bi njihov način bicikliranja i muziciranja imao velikog smisla ako bi svojim boravkom u Tuzli potakli i inspirirali i druge da im se (povremeno) pridruže. Zapisali su mi i ”odigrali” svoj mali igrokaz po kome čete ih možda prepoznati u gradu, a glasi: „We are the coalition of united friends for pushing Bikes Club & Garlic Band“.

(TI/panonika.ba)

Tuzlainfo.ba pratite na društvenim mrežama: Facebook, Instagram i Youtube.
Svoje priče, upite i fotografije šaljite na našu e-mail adresu.