U trenutku kada su nogometaši izraelskog Hapoela tabali našeg prvaka sarajevski Željezničar, odlučih se da pogledam kakav je ishod utakmice Dinama i Kopra. Slovenci su vodili 1:0! Gle čuda rekoh sam sebi! Pa, čuda su u nogometu još uvijek moguća, ali samo ako izuzmemo bh. timove, koji nastupaju u najkorumpiranijoj ligi na svijetu, koja je namještena od prvog do posljednjeg kola!
Ipak, na Maksimiru se nije dogodilo čudo. Koprani su istabani baš kao i “Željo”, ali su za utjehu postigli bar pogodak kojeg sportski komentatori godinama krste i križaju kao počasni.
Ma, nisam mislio pričati o kvalifikacijama za unosnu Ligu prvaka, već o reklamama koje se vrte za vrijeme nogometnih utakmica. Jedna me je bukvalno šokirala! Uz istočnu tribinu orunulog Maksimira okretala se reklama: “Jedemo krizu kao malu djecu”. Ostao sam bez daha! Još kad sam vidio ko nam kanabalističke sklonosti javno obznanjuje mom razočarenju u inovativnost kreatora reklame i voditelju službe PR-a nije bilo kraja.
Oni što jedu krizu kao malu djecu dolaze iz jedne hrvatske mikrokreditne organizacije. Ako su hrvatske mikrokreditne organizacije po uzoru na naše, bosanskohercegovačke, onda slobodno mogu reći kako one ne jedu, već uzimaju dušu i živim i mrtvima. O kanibalističkim sklonostima ljudskog roda ispisani su tomovi knjiga, analizirane su poruke koje se upućuju djeci, tipa: sladak si kao med i šećer, al’ bih te pojeo ili pojela, ali bar za sada, koliko znam, niko svoje kanabalističke sklonosti nije koristio u propagande svrhe.
Reći ćete kako je riječ o organizaciji ili fondaciji, ali u organizaciji ili fondaciji rade ljudi, pa stoga opravdano sumnjam da u nekom prašnjavom uglu organizacija ili fondacije postoji osoba koja bi umjesto krize pojela malo dijete!
Kada ćemo već o reklamama osvrnuću se na one upečatjive, koje bi mogle poslužiti i za školske udžbenike, a uočene su na Mundijalu u Južnoafričkoj republici.
Prvi je primjer borbe za prevlast u pivarskoj industriji zapadne Europe. Na Mundijalu, ako sam dobro vidio, rotirala se reklama Carlsberga. Rivali iz holandske Bavarie došli su na veoma originalnu ideju. Okupili su 30-ak pripadnica ljepšeg spola, navukli im narandžaste majice i poslali ih na dio tribine gdje se vrtio Carlsberg.
Kada je utakmica počela “plaćenice” su skinule svoje narandžaste odore, osvanule se na njihovim grudima napisi Bavaria, kamere su “ulovile” i prenijele širokom auditorijumu zanimljiv događaj na tribinama. Brzo je reagovala FIFA, koja je naredila redarskoj službi da s tribina maknu navijačice sa majicama Bavarie, koje su čak završile i na informativnom razgovoru. Bilo kako bilo – cilj je ispunjen – Bavaria je dobila besplatnu reklamu, a vjerovatno i novi broj pivopija.
Drugi primjer je plava majica njemačkog izbornika Joakim Lowa. On je za 199 eura kupio majicu koju je nosio na utakmicama Mundijala, i koja je postala njegov zaštitni znak. Sve to iskoristila je njemačka kompanija, koja je prodala na tone odjevnih krpica, kojih će na tržištu biti ponovo u septembru!
Dakle, dragi moji iz mikrokreditne fondacije, možda i nećete pročitati sve ovo što sam napisao, ali sam morao povući paralelu između u najmanju ruku prostačko – palanačkog marketinga sa domišljato – ritualnim.
Kada je u pitanju marketing domaćih kompanija, je li primjetio iko išta novo u mjesec dana ludovanja za loptom? Čini mi se da nije!
Edin SKOKIĆ